SAVJESNO VRŠIM SVOJE DUŽNOSTI:

 UČENJE, STUDIJ, POMOĆ U OBITELJI, 

PRIPREMAJUĆI SE OZBILJNO ZA SVOJE ŽIVOTNO ZVANJE

 

 

Neki čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan ‑ svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: "Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!" Reče mu gospodar: "Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!" (Mt, 25,14-21)

 

Čovjek - Božji suradnik u stvaranju svijeta

Kad promatramo naš život otkrivamo da čovjek nije samo bačen na ovu zemlju da na njoj životari, ili da se samo bori za preživljavanje, a još manje da pokušava stvarati materijalni raj na zemlji.

            Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi, pozvao ga je u postojanje da s Bogom surađuje u njegovom stvarateljskom djelu. Svijet nije dovršen, svijet je u razvoju u nastajanju. Bog traži čovjekovu suradnju i to ne samo u preobrazbi ovoga vidljivog svijeta nego još više u izgradnji onoga nevidljivoga svijeta, Božjega Kraljevstva što je posljednji cilj našeg postojanja.

             Bog stvarajući čovjeka želi da on bude njegov partner, suradnik. Svakom čovjeku samim činom stvaranja dan je poziv, zvanje i to je zvanje na ostvarenje ljubavi. Stvoreni smo iz Božje ljubavi kroz ljubav naših roditelja i pozvani smo da i mi surađujemo u ljubavi s Bogom ostvarujući naš život, naše životno zvanje i poziv. Ovo životno zvanje na ljubav ostvaruje se tijekom života na mnogo raznih načina.

 

Razlikovati dvije stvarnosti: životno zvanje ili poziv od profesije ili zanimanja

            Treba najprije razlikovati dvije stvari i dva pojma: jedno je životno zvanje ili poziv a drugo je zanimanje ili profesija.

            Životno zvanje ili poziv je jedinstveno za sve ljude: svi smo pozvani na zvanje ljubavi, da u svojoj okolini budemo ostvaritelji i širitelji ljubavi. To životno zvanje traje cijeli život, do groba. Ostvaruje se na dva načina: većina ljudi pozvana je da to životno zvanje ili poziv ostvari kroz obitelj, osnivajući obitelj i sudjelujući s Bogom u dovođenju novih ljudskih bića na svijet. Jedan manji broj pozvan je od Boga da taj poziv na ljubav ostvaruje na drugi način tj. odričući se zemaljske obitelji i posvećujući svoju ljubav široj ljudskoj obitelji; to su svećenici, časne sestre, redovnici. Oni se odriču vlastitih obitelji da bi se svi posvetili velikoj Božjoj obitelji, da bi nju okupljali, njoj služili, dovodili ih do Boga, do Isusa Krista.

            To životno zvanje na ljubav ostvaruje se kroz razne profesije ili zanimanja a za što se spremamo tijekom školovanja i čime ćemo si zasluživati svoj svagdanji kruh. Zanimanje ili profesija jest u službi životnog zvanja ili poziva  na ljubav i njemu je podređena. Najdulje traje do mirovine. Ali često se u životu mijenja. Poznata je stvar da prosječni amerikanci (ali ne samo oni, i kod nas to već postaje praksa)  nekoliko puta u životu promijene svoju profesiju. Tu promjenu redovito diktiraju ekonomski razlozi. I kod nas sve češće susrećemo ljude koji moraju promijeniti svoje zanimanje i ne rade ono što su studirali ili za što su se u mladosti pripremali.

            Životno zvanje tj. poziv na ljubav i profesija tj. zanimanje kojim si zaslužujem svakidašnji kruh u uzajamnoj su međuovisnosti. Što čovjek ima bolju profesiju to će moći sigurno i lakše ostvarivati svoje životno zvanje ili poziv.

 

Zablude o "životnom uspjehu"

            Stoga za vrijeme mladosti veoma je važno da se čovjek ozbiljno priprema za svoje i životno zvanje kao i za profesiju. Neposredna priprema za životno zvanje na ljubav jest upravo priprema za zanimanje. Drugim riječima treba ozbiljno shvatiti svoje svakodnevne dužnosti učenja, škole što je ujedno i neposredni izraz Božje volje u životu mladog čovjeka. Vršeći sada savjesno svoje dužnosti kao učenik, student ili mladi radnik, lakše ću moći vršiti kasnije dužnosti u svojoj obitelji, na svome poslu, u društvenom životu.

            "Čovjek u životu ništa ne postiže bez truda" kaže jedna izreka izvedena iz jedne latinske izreke napisane na vratima dvorca Ferde Livadića u Samoboru a glasi: Nihil sine labore vita dedit hominibus. (Život čovjeku ništa ne pruža bez truda). Obmana mnogih mladih današnjice sastoji se u tome da na lagan i jeftin način, bez truda, kroz razne mućke i "snalaženja" pokušavaju doći do "uspjeha, do velike love" i slično. Sve su to međutim obmane i iluzije. Tko želi uspjeti u životu treba se ipak dobro  oznojiti, potruditi. Svi oni koji su to pokušavali drugačije znademo kako su završili. Nedavni primjeri iz prošlosti: marksizam socijalizam, komunizma propali su ne samo u svojim namjerama nego i kao sistemi i otišli su u ropotarnicu povijesti. I još se jednom na njima ostvarila velika istina da svaki onoj pojedinac ili skupina ili sistem koji pokušavaju graditi svijet bez Boga, grade ga u stvari protiv čovjeka.

 

Obavljanje vlastitih dužnosti kod kuće - priprema za život

            U pripremi za život važno je da mladi shvate kolika je vrijednost kad roditelji od njih traže da pomažu u obavljanju kućnih poslova. Ima roditelja koji nažalost nisu svjesni koliko škode svojoj djeci kad ih "štede" od kućnog posla, kad im sve daju na tanjuru. Takvi mladi redovito su razmaženi, bez radnih navika  teško se kasnije snalaze u životu a i u braku;  a "razmaženost" i "poštede" što završava u egoizmu i te kako im se osvećuju u životu i kasnije u vlastitoj obitelji kad i ako je osnuju.  

 

Ozbiljno shvatiti pripremu za životno zvanje i zanimanje

            Član MEPa znade da se za život treba pripremati ozbiljno, da je život dar Božji koji nam je Bog darovao u ruke. I taj život nije samo dar nego i talent koji nam Bog stavlja u ruke da bismo s njime surađivali, a ne ga zakapali, tj. da se prepuštamo uživalačkom shvaćanju i načinu životu koji gleda samo vlastiti interes. Kad se budemo pojavili pred Bogom pitati će nas kako smo surađivali s njegovim talentima, koliko smo drugih talenata stekli. Blago nama ako budemo čuli Isusove riječi: Uđi slugo dobri i vjerni u radost Gospodara svoga!