SVOGA NAJBOLJEG PRIJATELJA, ISUSA ČESTO PRIMAM U SV. PRIČESTI SUDJELUJUĆI NA NEDJELJNOM EUHARISTIJSKOM SLAVLJU 

 

"Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta. Tko blaguje tijelo moje ja ću ga uskrisiti u posljednji dan." (Iv, 6, 51 i 54)

 

 

Slaviti i živjeti Euharistiju

Euharistijski pokret nosi divan naziv po središnjoj stvarnosti naše vjere - Euharistiji koja je "izvor i vrhunac svega kršćanskog života" kako kaže 2.vat.sabor. (LG 11). Naziv pokretu dao je sam Kristov Namjesnik Papa Ivan XXIII. još 1960. Od tada članovi pokreta nastoje usredotočiti svoju pozornost i svoj duhovni život prema toj temeljnoj stvarnosti naše vjere oko koje se sve kreće. "Slaviti i živjeti Euharistiju" jesu dvije temeljne ideje Euharistijskog pokreta. A treća koja slijedi iz gornjih dviju ideja glasi: "Kao što je Isus postao kruh za nas, tako i mi trebamo postajati kruh za druge."

          Euharistija nije samo tu da Isusa primamo u sv. Pričesti ili da mu se klanjamo u adoraciji. Euharistija znači: kao što je Isus došao k meni u moje srce, tako sada trebam ja ići k njemu u njegovo srce, a taj put vodi samo kroz bližnjega. Isus je svojom ljubavlju usreæio mene; stoga i ja trebam usrećivati druge svojom ljubavlju.

 

 

Euharistija znači "zahvaljivanje"

          Da bismo mogli bolje shvatiti što je to Euharistija treba si svaki član MEPa steći teoretsko vjersko znanje o Euharistiji. Treba se potruditi doznati što naša katolička vjera govori o Euharistiji, što nam nalaže za vjerovanje. Najtočnije podatke o tome naći ćemo u Katekizmu katoličke Crkve na str. 348-370.     

Najprije sama riječ Euharistija dolazi nam od grčke riječi "euharistein" što znači zahvaljivati. Po Isusu i zajedno s njime mi zahvaljujemo Ocu za tolike njegove darove i dobročinstva, za sve što nam je darovao, za darove naravi tj. ovoga života, a onda za darove milosti i nadnaravnog život, te za obećani vječni život i blaženstvo.  

 

 

Krist i njegova žrtva

nazočni u Euharistiji

          Euharistija, sv. Pričest jest sakrament u kojem je sadržano sve bogatstvo katoličke vjere. Ona je stalna nazočnost Isusova među nama. Po Euharistiji postaje među nama nazočna i njegova presveta žrtva koju je za nas prikazao Bogu na križu. Kad sudjelujemo u sv. misi to je isto kao da za vrijeme tih pola sata (ili koliko već traje sv. misa) preskočimo vrijeme i vraćamo se dvije tisuće godina unazad i zajedno s blaženom Gospom i sv. Ivanom stojimo na Kalvariji podno Isusova križa i sudjelujemo u njegovu žrtvovanju i umiranju na križu. Tolika je vrijednost sv. mise. Dakle kad smo kod sv. Mise mi smo na Kalvariji i sudjelujemo u Isusovoj žrtvi.

   

 

Deset vidova Euharistije

          Deset raznih dimenzija i vidova Euharistije izvrsno nam prikazuje dokument koji je bio pripremljen za Međunarodni euharistijski kongres održan u Lurdu 1981.g. Dokument nosi naziv "Euharistija - Isus Krist, razlomljeni kruh za novi svijet." (Knjiga se može posuditi u središnjici MEP-a.) Evo tih naziva što je sve Euharistija: 1.Okup, 2. Riječ, 3. Zahvalnica, 4. Spomen čin, 5. Oslobođenje, 6. Savez, 7. Zaziv Duha, 8. Nazočnost, 9. Pričest - zajedništvo, 10. Poslanje - Misija.  

 

 

Jedina radost i utjeha

na kraju našeg života

          Na kraju našega života, kad nam nitko više ne bude mogao pomoæi, kad nas svi ostave, dignu ruke od nas, kad nam uz najbolju volju niti liječnici ne budu mogli pomoći, a rodbina kad bude bespomoćno stajala uz naš samrtni krevet nemoćna da nam u bilo čemu pomogne, tada će jedina naša utjeha i radost biti Isus u sv. Pričesti koju će nam donijeti svećenik. Stoga ako će to u tim presudnim časovima biti jedina naša utjeha i radost i sve bogatstvo i blago, zašto onda da se već sada u životu tako ne ponašamo i ne odnosimo prema presv. Euharistiji?! Neka nam ona bude stvarno prva naša radost i ljubav u životu i na ovoj zemlji, kako što je to bila za našeg velikog prijatelje i ljubitelja Euharistije slugu Božjega Ivana Merza.

   

Adoracija - klanjanje pred

Presv. Sakramentom

          Osim sudjelovanja na svetoj Misi i primanja sv. Pričesti ima još jedan oblik štovanja Presv. Euharistije a to je adoracija ili klanjanje pred Presvetim Sakramentom. Adoracija može biti privatna ili javna. Često puta u crkvama bude izložen Presveti sakrament Euharistije na javno klanjanje. Tako na primjer u Osijeku u svetištu Srca Isusova Presv. Sakrament je izložen svake subote naveče, u četvrtak uoči prvoga petka u okviru sv. ure, potom svakog 15. u mjesecu kao izraz zadovoljštine Isusu za grijehe psovke. Osim ovog javnog čašćenja Presv. Euharistije članovima MEP-a posebno se preporuča osobna, privatna adoracija koja se sastoji u ovome: treba si svatko odrediti tijekom tjedna jedno vrijeme kada će osobno poći u bilo koju crkvu kad ima najmanje svijeta da se pokloni Isusu koji stanuje u Svetohraništu (kraj kojeg gori crveno svjetlo kao znak da je nazočan); i neka provede u njegovom društvu određeno vrijeme. To može biti četvrt sata, pola sata ili više. Takve adoracije posebno su vrijedne za osobni molitveni život, a mogu se spojiti i sa meditacijom. Posebno se svraća pozornost članovima MEP-a kad prolaze pokraj bilo koje crkve neka svrate u nju i neka pozdrave Isusa i poklone mu se.  

 

 

Primjer euharistijskog života

Ivana Merza

          Svakom članu MEP-a posebno preporučamo da pročita kako je Ivan Merz shvaćao i doživljavao Euharistiju, kako se prema njoj odnosio i kako je živio dubokim euharistijskim životom. Posebno su zanimljivi oni dijelovi iz njegova dnevnika u kojima je opisao svoje mistične doživljaje u svezi Euharistije. Bog mu je dao da na osjetan način doživi ljepotu otajstva Euharistije i Kristovu nazočnost. Podatke o tome naći ćete u knjigama "Put k suncu"  i  "Plamen za visinama". Ivan Merz nam je ostavio divne zapise i misli o Euharistiji koja je bila središte njegova života. Posljednjih godina svoga života svakodnevno je bio na sv. misi i primao je Isusa u sv. Pričesti i veoma je često adorirao.