PREPOZNAJEM ISUSA U BLIŽNJEMU SJEĆAJUĆI SE EVANĐELJA NA PET PRSTIJU: "TI SI TO MENI UČINIO!"  

 

 

"Tko ne ljubi svojega brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko  ljubi Boga, da ljubi i brata svoga." (1 Iv 4, 20-21).

 

 

 

Evanđelje na pet prstiju jedne ruke

          Kada se 1985.g. slavila međunarodna godina mladih oko pet stotina hrvatske mladeži koji su sudjelovali na proslavi imali su susret i s Majkom Terezijom u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Tom je prigodom Majka Terezija govoreći o svome radu za siromahe u Indiji i po svijetu ohrabrila prisutne mlade da se i oni više angažiraju u ljubavi prema bližnjemu. Slikovito se bila izrazila ovim riječima: "Evo, cijelo Evanđelje može stati na pet prstiju jedne ruke. Isus je rekao štogod smo učinili jednom od onih koji trpe,  "you did it to me" - ti si to meni učinio! Svaka od ovih riječi stane na jedan prst i evo cijelog Evanđelja samo na jednoj ruci!

   

 

Ljubav k Bogu i bližnjemu - vrhunac Evanđelja

          Dvije temeljne zapovijedi u kršćanskoj vjeri jesu ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Bile su prisutne već u Starom Zavjetu ali odijeljeno. Isus ih je spojio, povezao i izjednačio, učinio ih je neodjeljivima. Rekao je: "Ljubi Boga svoga svim svojim srcem". Potom je nadodao: A ova je ovoj jednaka: " Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga."

 

 

Vjera bez djela je mrtva

          Apostol sv. Jakov u svojoj poslanici daje nam  veoma zanimljivo razmišljanje o dobrim djelima: "što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra bez odijela i  hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. … Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo tako je i vjera bez djela mrtva. (Jak, 2, 14-18 i 22)

           

 

Vrijednost udovičina novčića

Naravno da član MEPa ne može činiti velike stvari gledajući ljudskim očima jer je redovito učenik ili student ili mladi radnik, još ovisan o roditeljima i drugima koji ga školuju. Ali nastojat će ne propustiti da učini dobro bližnjemu i u onim malim stvarima. Sjetimo se samo one udovice iz Evanđelja koju je Isus pohvalio da je dala najviše, tj. više od sviju koji su davali svoje darove u hram, premda je dala samo dva novčića (to bi bile danas naše dvije lipe). Dala je od srca i sve što je imala i pred Bogom je to bila velika zasluga. Tako i članovi MEP-a ako se koji puta odreknu sladoleda, slatkiša ili čega drugoga što vole i što su uštedjeli, mogu darovati za misije, ili za karitas ili za gladne u svijetu;  time su učinili veliku stvar pred Bogom. Ima puno načina kako možemo pomoći bližnjemu.

   

 

Tjelesna i duhovna djela milosrđa

          Osim tjelesnih djela milosrđa postoje i duhovna djela milosrđa koja isto tako imaju vrijednost i važnost jer čovjek nema samo tijelo nego ima i dušu koja je često puta gladna i žedna, i trpi i pati na jedan ili na drugi način.

Prisjetimo se najprije SEDAM TJELESNIH DJELA MILOSRĐA: Gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničena pohoditi, izbjeglice i prognanike pomagati, mrtva pokopati.

A SEDAM  DUHOVNIH DJELA MILOSRĐA glase: Dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljan utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

   

 

Pretvarati male stvari u nebesku valutu

Članovi MEPa mogu se posebno angažirati na području duhovnih djela milosrđa jer često puta za tjelesna djela milosrđa nemaju ni sredstava ni mogućnosti. Ali na duhovnom području milosrđe se isto tako može u velikoj mjeri iskazati. Na primjer časne sestre u kontemplativnim samostanima kao sestre Karmelićanke,  čine jedino duhovna djela milosrđa a kroz njih čine velike stvari. Sjetimo se naše druge zaštitnice, sv. Male Terezije koja nije izašla iz svoga Karmela u kojem je proživjela devet godina postigavši svetost i to vršeći sve one male sitne stvari svoga svakodnevnog života, čineći one male usluge i dobra djela svojim susestrama s kojima je živjela u samostanu. Nikakve velike stvari nego kroz male stvari postigla  je svetost jer sve što je činila činila je iz ljubavi prema Bogu. Prvo načelo MEP-a,  dnevno prikazanje nam u tome veoma mnogo pomaže i posvješćuje nam da male stvari možemo pretvoriti u  vrijednost pred Bogom, u pravu nebesku valutu koju polažemo u nebesku banku, gdje ćemo je naći s velikim kamatama.

   

 

Izgubljeni i dobiveni dani

                Sluga Božji Ivan Merz vršio je veliku ljubav prema bližnjemu i to u prvom redu na području duhovnih djela milosrđa, tj. kršćanskog odgoja mladeži u katoličkim organizacijama (neuka poučiti!). Međutim kad god mu se pružila mogućnost činio je i tjelesna djela milosrđa. Tako je npr. 10% od svoje plaće svakoga mjeseca izdvajao za sirotinju i za karitativne svrhe. Jednom prigodom cijeli je dan potrošio pribavljajući dokumente jednoj učiteljici samo da bi mogla i ona poći na hodočašće u Lurd (jer se u zadnji čas jedno mjesto bilo oslobodilo). Kad je navečer sve bilo sređeno ona mu zahvali i požali ga što je, eto, zbog nje izgubio cijeli dan. Merz joj odgovori: "A tako vi mislite. Ja pak smatram da nisam ništa izgubio nego samo dobio. Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani."