IZGRAĐUJEM SVOJ KARAKTER, SVLADAVAM ZLO U SEBI I OKO SEBE, NADVLADAVAM NAPASTI  NA GRIJEH, VRŠIM BOŽJE I CRKVENE ZAPOVIJEDI, TEŽIM ZA SVETOŠĆU

 

             "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše ruševina velika." (Mt, 7, 24-27)

 

 

Zašto smo na svijetu?

            Zašto živimo na svijetu? Ovo pitanje svaki si čovjek postavlja tijekom svoga rasta i dozrijevanja. Da nađemo odgovor na ovo pitanje ne trebamo lutati da ga nađemo. Katolička vjera daje nam jedini mogući i jedini zadovoljavajući odgovor: Na svijetu smo zato da Boga spoznamo štujemo i ljubimo i tako se pripremimo odnosno zaslužimo ući u onaj drugi, vječni bolji život koji Bog obećaje onima koji žive po njegovoj svetoj Volji.

 

Što je Volja Božja?

            VOLJA BOŽJA - toliko puta smo čuli te riječi. Što to znači Volja Božja? Kad me je Bog pozvao u postojanje, stvorio me je kao slobodno biće a ne kao roba, stroj ili automat. No kad me je stvorio, stvorio me je s određenim razlogom, ciljem. Konačni cilj jest doći k Njemu u zajedništvo ljubavi. Ali dok dođem k njemu ja moram odživjeti i proživjeti ovaj zemaljski život i to onako kako on sugerira, predlaže jer je to najsigurnije da dobro iskoristim i upotrijebim ovaj zemaljski život. Stoga se moram pitati: ako me je Bog stvorio za sebe da jednom dođem k njemu da me usreći svojom ljubavlju za cijelu vječnost, kako želi da je putujem ovom zemljom da k njemu dođem, kojim putem da idem, kako da se koristim tim dragocjenim darom što mi je dao tj. svojom slobodom. Da li je sloboda tu da radim što hoću, ili ona ima viši smisao i cilj?

            Zamislimo si ovakav prizor! Tek što me je Bog pozvao iz ništavila u postojanje započinje sa mnom ovakav razgovor:

Bog: Evo darovao sam Ti život i moja je želja da živiš i jednoga dana da dođeš k meni u vječnost i da budeš uvijek sretan, sjedinjen u ljubavi sa mnom. Da li želiš biti sretan cijelu vječnost?

            Ja: Svakako dobri Oče! A kako mogu to postići, jer život na zemlji koji mi daješ jest dug. Treba proći dosta godina da se najprije osposobim za neko zvanje, pa onda da dođem k Tebi. Stoga reci mi koji je najsigurniji put da ne promašim cilj, da sretno stignem u kuću Očevu?

Bog: Vidiš, iz ovog Tvoga pitanja imam dojam da možda nisi dobro pročitao u Evanđelju onu zgodu susreta moga Sina Isusa s onim bogatim mladićem koji ga je upitao "što mi je činiti da zadobijem život vječni".

Ja: Ah, da, sjećam se. Isus mu je rekao da treba držati zapovijedi Božje i živjeti po njima, na što je mladić rekao da je to sve držao od svoje mladosti.

Bog: Točno, dobro si se sjetio. A moj ga je Sin onda pozvao na jedan herojski čin; pozvao ga je da učini korak dalje, da pođe putem svetosti, savršenosti, da si osigura veliko blago na nebu. Ali jedan je uvjet bio za to: da ostavi ovozemaljska bogatstva koja je posjedovao, da oslobodi srce od ovisnosti ovoj zemlji i da svoje srce pokloni Srcu moga Sina, jer će tada u stvari već na zemlji započeti živjeti svoj raj, svoju vječnost. I još k tome njegovo bogatstvo neće time propasti što bi ga se odrekao, nego će imati blago na nebu, kako mu reče moj Sin.

Ja: Da, nažalost, mladić onoga časa nije dao pozitivan odgovor. Okrenuo se i otišao je žalostan jer je bio veoma bogat, nije smogao snage ni hrabrosti da postane slobodan od navezanosti na ovozemaljštinu.

 

Svakome od nas Isus upućuje ove riječi:

Ako želiš biti savršen...

Članovi MEPa ne zadovoljavaju se samo da kao kršćani životare na ovome svijetu, da lutaju tamo i amo. Njima je ponuđeno da se uspinju na goru kršćanske svetosti i savršenosti. Taj uspon na goru svetosti uključuje tri stadija: put čišćenja, put prosvjetljenja i put sjedinjenja.

Put čišćenja je prvi stadij. Radi se o odupiranju grijehu i napastima koje čovjeka navode na grijeh. Bitka protiv grijeha je uvijek jedna prava borba i tu treba snage, volje, hrabrosti. Član MEPa uvijek će se sjetiti one Isusove riječi iz Gecemanija: Bdijte i molite da ne padnete u napast. Iz fizike znademo za zakon spojenih posuda. Kad u jednu posudu lijevamo vodu, razina vode se automatski diže i u ostalim posudama. Isto je tako u duhovnom životu. Kad se molimo, primamo sakramente dobivamo snagu da se lakše odupiremo zlu i rastemo u kršćanskim vrlinama. Put čišćenja znači osloboditi se najprije robovanja grijesima i grješnim navikama.

Put prosvijetljenja slijedi nakon oslobođenja od grijeha. To je lagani uspon prema gori savršenosti, uspoređen sa lijepim putom koji se uspinje kroz šumu, proplanke i lijepe krajolike. Na putu prosvijetljenja član MEPa s radošću čita Bibliju i duhovne knjige gdje nalazi puno poticaja, ideja i sugestija kako napredovati prema svetosti. Ali nije dovoljno samo čitati lijepe duhovne knjige i u njima uživati. Ovo načelo uključuje, kako je i rečeno, osoban napor, trud i nastojanje da si član Mepa stvara odluke za duhovni život, da nastoji uklanjati iz svoga života razne pogreške, loše sklonosti i navike te sticati vrline i kreposti.

Najbolje će nam to pokazati jedan primjer i to primjer Ivana Merza našega nebeskog zaštitnika i uzora koji se ozbiljno trudio u tom usponu prema kršćanskoj svetosti. Dovoljno je pročitati njegove odluke, pravila života koja je sastavio još na fronti za vrijeme rata i onda ih usavršavao u Parizu i Zagrebu. Tu se čovjek divi kako ga je Božja milost poticala, privlačila, a on joj se hrabro, spremno i veselo odazivao, svladavajući svoje loše sklonosti i usavršavajući se u dobrim navikama i vrlinama. Njegove odluke objavljene su u njegovoj najnovijoj knjižici Plamen za visinama. Svaki član Mepa treba ih poznavati, dobro proučiti i po uzoru na njih u svojim prilikama sastaviti svoje vlastito pravilo života.

Put sjedinjenja dolazi na kraju kad smo svoju dušu očistili, prosvijetlili onda je Bog u svojom ljubavlju potpuno ispunja i usrećuje našu dušu.

Osim uzora Ivana Merza za sticanje karaktera,  korisno je pročitati još druge knjige kao npr. Karakter  od Tihomira Totha.