Posveta
hrvatske mladeži
Srcu
Isusovu 1900. god.
U
godini 2000. navršilo se sto godina kako se preko 160. 000 hrvatskih
mladića i djevojaka 1900. godine posvetilo Srcu Isusovu. Spomen na tu
posvetu ostao je u hrvatskom narodu sve do danas: pjesma "Do nebesa
nek se ori" spjevana je bila upravo za tu prigodu i kroz cijelo
dvadeseto stoljeće pjevala se kao jedna od najpopularnijih hrvatskih
vjerskih pjesama. Kako se organizirala i obavila ova posveta vidjet ćemo
iz ovoga prikaza.
Pripremni
odbor za posvetu mladeži
Nakon
što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god.
posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj
je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se
hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Nekoliko zagrebačkih
svećenika početkom 1900. ustanovili su poseban odbor za organiziranje
posvete. Sa svoga prvog sastanka 24. veljače 1900. uputili su hrvatskoj
mladeži javni Poziv za posvetu koji je objavljen i u tisku. Inicijatori
ove posvete, osim odaziva Papi Leonu XIII., željeli su da završetak
jednog stoljeća i ulazak u novo bude kod hrvatske mladeži označen
potvrdom vjere i odanosti Isusu Kristu. Članovi odbora bili su: Dr.
Andrija Jagatić kao predsjednik, K. Matica potpredsjednik, Stj. Ćukac
tajnik, te odbornici: Dr. J. Lang, N.Kamenar, Dr. K. Bošnjak, Stj. Niemčić,
Dr. L. Jambreković, M. Rukavina.
Hrvatski
biskupi i zemaljska vlada odobravaju ideju
Odbor
je odmah obavijestio hrvatske biskupe o ovoj inicijativi. Sav hrvatski
episkopat spremno ju je odobrio, blagoslovio i uzeo pod svoje okrilje te
obećao potrebnu pomoć. Pojedini biskupi su i pismeno potvrdili svoje
odobrenje. Tako zagrebački nadbiskup dr. Juraj Posilović postavlja na čelo
odbora za predsjednika dr. Andriju Jagatića, a cijelom odboru
upućuje pismeno i ove riječi: "Preporučam i rado
blagoslivljam prekrasnu namisao da se naša hrvatska mladež ove godine što
svečanije posveti Presv. Srcu Isusovu, te se na poseban način pokloni
Papi Leonu XIII." Sarajevski nadbiskup Josip Stadler, veliki
promicatelj pobožnosti Srcu Isusovu u Bosni, najtoplije je preporučio
svima u svojoj biskupiji da "što revnije porade oko toga
slavlja." Đakovački biskup J.J. Strossmayer napose se založio za
ostvarenje ideje i izdao je za cijelu biskupiju prigodnu okružnicu kojom
odobrava cijelu inicijativu, te daje sasvim konkretne upute kako se ova
inicijativa treba provesti među mladima u đakovačkoj biskupije. I
ostali hrvatski biskupi nisu zaostali svojom preporukom i zalaganjem za
posvetu.
Visoka
Zemaljska vlada kojoj se Odbor obratio s molbom za pokroviteljstvo dala je
svoj pristanak i odobrila je sve akcije koje su s tim u svezi bile
organizirane po školama.
Popratne
akcije uz posvetu: album s potpisima i zlatno srce za Papu,
Petrov novčić i hodočašće u Rim
Nakon
"Poziva" koji je u obliku letka bio objavljen u javnosti, Odbor
je objavio posebnu brošuru na trideset stranica pod naslovom
"Slavlje hrvatske omladine na osvitu novoga stoljeća" u kojoj
se detaljnije obrazlaže smisao posvete i način njezina obavljanja. U toj
brošuri po prvi puta je objavljena pjesma posvetnica "Do
nebesa" koju je spjevao travnički devetnaestogodišnji gimnazijalac
Petar Perica. Za tri mjeseca rasparčalo se 50.000 primjeraka ove knjižice
po cijeloj Hrvatskoj i Herceg-Bosni.
U
brošuri su objašnjene sve ostale akcije koje su pokrenute u svezi
posvete, a imale su cilj dati cijelom pothvatu karakter ozbiljnosti,
vidljivosti, te potvrde svoga iskrenog pristajanja uz Krista.
Sve su se te akcije sastojale u povezanosti s Papom - Kristovim
namjesnikom u Rimu a sastojale su se u ovome: priprema i izrada albuma s
potpisima onih koji su pristupili posveti, prikupljanje "duhovnog
cvijeća", tj. molitava i djela pobožnosti za sv. Oca, prikupljanje
Petrovog novčića i hodočašće u Rim, te predaja Papi istih darova.
Pozivu
za posvetu odazvalo se preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka i svi
njihovi potpisi prikupljani kroz nekoliko mjeseci bili su sabrani u
velikom albumu namijenjenom Svetom Ocu. Izrađeno je potom
"zlatno srce", figura načinjena od zlata; imalo je lik i
veličinu ljudskog srca, a predstavljalo je Srce Isusovo. U to
"zlatno srce" stavljen je popis "duhovnog cvijeća",
tj. djela pobožnosti što su ih mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko
mjeseci prikazivali za Svetoga Oca. Ta su se djela pobožnosti sastojala
iz ovoga:
800
postova, 1.200 križnih putova, 1.500 trodnevnica, 2.000 devetnica, 5.000
pohoda crkava, 8.000 zlatnih krunica, 40.000 sakramentalnih sv. pričesti,
60.000 duhovnih sv. pričesti, 90.000
sv. misa, 126.000 Gospinih krunica, 130.000 samozataja, 150.000
litanija, 575.000 drugih raznih molitava. Ukupno: 1,189.500 molitava i
dobrih djela.
O
toj ideji da se i na ovakav simboličan način potvrdi posveta mladeži i
njezina odanost Kristovu namjesniku govori nam knjiga «Hrvatska omladina
pod zastavom Srca Isusova, Spomenica-Budnica». Spomenica je objavljena u
Zagrebu, 1901.g. i u njoj je donesen opširan prikaz s brojnim dokumentima
i fotografijama kako se slavlje posvete pripremalo i odvijalo u svim
hrvatskim biskupijama. Knjigu je napisao o. Antun Puntigam, D.I. koji je
bio i idejni začetnik cijeloga slavlja. Na str. 38 čitamo: "Ali
hrvatska omladina ne htjede svetom Ocu pokloniti zlatno srce kakvo mu
drago, nego lik Presvetoga Srca Isusova. Srcu Isusovu posvetila je ona na
svečan način svoje nevino srce; Srce Isusovo i srce hrvatske omladine
postalo je tom posvetom jedno srce. A kao vanjski znamen ove svoje
nutarnje posvete prikazala je mlada Hrvatska svoje srce u Srcu Isusovu
vidljivome Namjesniku Kristovu."
Zajedno
s gore navedenim akcijama tekla je i akcija prikupljanja
"Petrovog novčića". To su novčani prilozi koje
katolici diljem svijeta prikupljaju za Papu i za potrebe uzdržavanja
središnjih ustanova Crkve. U toj akciji mladi Hrvati su prikupili 500
dukata koji su bili predani Svetom Ocu prigodom rimskog hodočašća.
Svečano
slavlje posvete Srcu Isusovu u hrvatskim biskupijama
Samo
slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je obavljeno za
svetkovinu Srca Isusova u svim hrvatskim biskupijama; u većini je to bilo
za sam blagdan, u petak 22. lipnja 1900., a ponegdje u nedjelju 24. lipnja
kada se u mnogim krajevima obavljala vanjska proslava Srca Isusova. O
cijelom slavlju Spomenica donosi opširne opise iz raznih mjesta svih
hrvatskih biskupija. Posebno je svečano bilo u Zagrebu. Po odredbi
nadbiskupa Posilovića posveta mladeži je obavljena u zagrebačkoj
katedrali koja je bila potpuno ispunjena mladima. Računa se da ih je bilo
oko pet tisuća.
U
Spomenici su od 42. do 173. stranice, što je i najveći dio knjige,
navedeni izvještaji i opisi kako se posveta obavljala u Zagrebu i
u brojnim drugim mjestima po svim hrvatskim biskupijama.
Otpori
liberala posveti
Zbog objektivnosti prikaza cijele ove akcije posvete mladeži Srcu
Isusovu treba spomenuti i činjenicu da je bilo otpora posveti koji su
prema uvjerenju samih organizatora samo pridonijeli većem uspjehu. O tome
Spomenica donosi posebno poglavlje pod naslovom "Kako je i đavo
promicao slavlje". (str.35-37) Riječ je o dvanaest hrvatskih
studenata koji su studirali u Pragu. Zadojeni tamošnjim liberalizmom i
nakon što je upućen poziv hrvatskoj mladeži za posvetu, oni su u
Hrvatskoj objavili svoj prosvjed u kojem među ostalim stoji:
"Protestujemo protiv toga, da se u mladeži potpiruje fanatično obožavanje
papine osobe i fanatično oduševljenje za ideju klerikalizma, koja nema
ništa zajedničko s našim narodnim životom, s čijom se pomoći u
najnovije vrijeme na svim poljima u nas ubija svaki napredniji i
slobodniji glas. Želimo da se iz mladeži odgajaju ljudi realni i
slobodni, sposobni da uspješno rješavaju životne zadatke."
(str.36) Naravno da svojim
prosvjedom nisu postigli ono što su željeli, a pojedina javna glasila
uputila su im oštre kritike. Tako "Vrhbosna" piše: "Da li
se naš narod može nadati ikakvu dobru i uspjehu od čeljadi, što se
takovimi absurdi i smiešnimi protesti bani i diči pred izobraženim
svietom? Od čeljadi bez srca i bez ikakva ideala, od čeljadi, što danas
za čašicom viče i gungulu duže, a sutra je za malo deblju platu svačija
površna lutka bez i malo ozbiljna i temeljita znanja." (Vrhbosna,
br. 8, 1900) Još oštriju kritiku uputila je ovim liberalnim studentima
zadarska Croatia. Nakon što je odbila njihov protest protiv hrvatskog svećenstva,
nastavlja: "Pitajmo dvanaest apostola tuđe misli jesu li vas
roditelji poslali na nauke i za vas troše da se stavite u supor s
njihovim osvjedočenjem ezotičnim doktrinama, i da u narod i njegovu
uzdanicu uvađate smutnju ludim novotarijama, za koje ni iskvareni zapad
ne bi dao lulu gnjila duhana? Ako nijeste što boljega naučili, nego
paljetkovati po smetištu tuđinstva, bolje da se vratite kući i
prihvatite motike ili vesla!" (Croatia, Zadar, br. 27, 1900.)
Posveta je, međutim, ovim prosvjedom liberalnih studenata i javnom
kritikom koja im je bila upućena dobila još više na popularnosti.
Spomenica navodi činjenicu da je i otac jednog od one
"dvanaestorice" dao 20 kruna "za svoga zavedenog sina"
kao prilog za izradu zlatnog srca. (str.37)
Hodočašće
u Rim i susret s Papom Leonom XIII.
Početkom
srpnja 1900. krenulo je u Rim veliko hrvatsko hodočašće prigodom
Jubilarne Godine na kojem je sudjelovalo preko 700 hodočasnika od čega
je bilo 50 mladića i djevojaka, predstavnika mladeži koja se posvetila
Srcu Isusovu. Hodočašće su predvodili hrvatski biskupi. 3. srpnja
primio ih je u audijenciju Papa Leon XIII. i to u Sikstinskoj kapeli.
Dvojica mladića, gimnazijalac Petar Perica, autor pjesme posvetnice Do
nebesa, i Franjo Scholz iz Zagreba, uručili su Svetom Ocu veliki umjetnički
Album hrvatske omladine s preko 160.000 potpisa mladih. Tri su djevojke u
narodnim nošnjama potom predale Papi veliko zlatno srce s duhovnim cvijećem
molitava, žrtava i dobrih djela što su za njega tijekom proteklih
mjeseci mladi Bogu prikazivali. Papa je bio vidljivo iznenađen i ganut
ovim velikim darom hrvatske mladeži. Predan je potom Svetom Ocu Petrov
novčić, tj. 500 dukata, također dar hrvatske mladeži. Zlatno Srce s
duhovnim darovima Papa Leon XIII. zadržao je u svojoj sobi, jer mu je
toliko bio drag taj poklon kao što je kasnije usmeno i pismeno potvrdio.
Zahvala
Pape Leona XIII. za darove hrvatske mladeži
Nakon
hodočašća u Rim i pohoda Svetom Ocu, Papa Leon XIII. uputio je vlastoručno
pismo nadbiskupu Jurju Posiloviću u kojem zahvaljuje napose za darove što
mu ih je hrvatska mladež predala kao znak svoje posvete Presvetom Srcu
Isusovu. Nadbiskup Posilović pročitao je ovo Papino pismo javno na
otvorenju Prvog hrvatskog katoličkog sastanka u Zagrebu 3. rujna 1900.g.
Evo tog Papina pisma u hrvatskom prijevodu:
"Časni
brate, pozdrav ti i apostolski blagoslov! Među premnogim radosnim događajima,
kojima se dobroti Božjoj svidjelo dušu našu u ovoj svetoj godini tješiti
i krijepiti, odlično mjesto zauzimlje po hrvatskoj mladeži doprineseni
nam dokaz ljubavi i odanosti. Taj je dokaz nama veoma mio ne samo poradi
velikog broja onih koji ga doprinesoše, nego najviše s toga razloga, što
su se ovi svečano obvezali, da će pod zastavom Božanskog Srca,
"pro aris et focis" za vjeru naime i domovinu ustrajno i odvažno
vojevati. Kao znak toga zavjeta prikazano Nam je zlatno srce, što je nama
toliko ugodilo, da smo ga do dana današnjega kod Sebe pridržali. Tebi
dakle, časni brati, već prema Tvome zvanju, rado povjeravamo, da toj
mladeži ponovno izraziš Našu zahvalu i da ju ujedno u naše ime bodriš,
neka se nepomično drži odluke svoje, jer će odatle crpsti obilje utjehe
i sigurnu nadu budućeg blaženstva, ako bude Srce Kristovo pobožno štovala
i revno nasljedovala. U to ime i za zalog očinske naše dobrohotnosti
prerado podjeljujemo apostolski blagoslov Tebi i svima, koji album potpisaše.
Dano
u Rimu kod sv. Petra, dne 15. kolovoza 1900., a dvadeset i treće Našega
Pontifikata. "
Leo PP. XIII.
Spomen
na posvetu: Knjiga-Spomenica i pjesma
"Do nebesa"
Da
se spomen na taj veliki događaj Posvete hrvatske mladeži sačuva za
povijest objavljena je 1901. godine spomen-knjiga pod naslovom: Hrvatska
omladina pod zastavom Srca Isusova, Spomenica i Budnica, Zagreb, Tisak i
naklada Anutn Scholz, 1901., 236 str. Ova knjiga u kojoj su detaljno
iznesene sve akcije koje su pripremale i pratile posvetu, te opširan opis
posvete u raznim mjestima svih hrvatskih biskupija, jest dragocjeni
dokument o tom jedinstvenom događaju koji se zbio na pragu ovoga stoljeća.
No osim ove knjige ostade još jedan spomen na posvetu kroz cijelo
dvadeseto stoljeće u svim hrvatskim krajevima: to je pjesma posvetnica
"Do nebesa" Petra
Perice, napisana upravo za tu prigodu, a pjevala se svih ovih sto godina i
još se uvijek pjeva kao izraz vjernosti i odanosti Kristu cijelog
hrvatskog naroda.
1910.
- godina obnove Posvete
Za
desetu obljetnicu 1910. god. organizirana je obnova posvete. Knjižica
Slavlje hrvatske omladine 1910. o. Petra Perice na 64 str., tiskana u
40.000 primjeraka, duhovno je pripremila obnovu, a vodio ju je Središnji
odbor pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića.
Predsjednik odbora bio je pomoćni zagrebački biskup i generalni vikar
dr. Ivan Krapac. Već 10. veljače Odbor je uputio svečani proglas u sve
biskupije kojim se pozivlje mladež na obnovu posvete. Glasnik Srca
Isusova od broja 3. do 9. te godine donosi opširne prikaze priprema i
opise slavlja obnove posvete koja je održana na blagdan Srca Isusova 3.
lipnja 1910. Na tisuće i tisuće mladih Hrvata u svim hrvatskim
biskupijama ponovno je posvjedočilo svoju vjeru i odanost Isusu Kristu.
U
Zagrebu je obnova posvete bila svečano proslavljena kao i prije deset
godina. Svečanost obnove posvete započela je u katedrali koja je bila
ponovno ispunjena mladima do posljednjeg mjesta. Potom je u velikoj
procesiji svih sudionika kroz najljepše dijelove grada odnesena posebna
spomen-zastava ovoga slavlja u Svetište Srca Isusova u Palmotićevoj
ulici koje je bilo izgrađeno 1902.god. U Svetištu Srca Isusova slavlje
obnove posvete bilo je završeno pohranjivanjem ove spomen zastave na
trajno čuvanje.
I
za ovu obnovu posvete potvrđene
su veze s Kristovim Namjesnikom u Rimu. Središnji Odbor uputio je Papi
Piju X. posebno pismo kojim ga izvještava o obnovi posvete i u ime
hrvatske mladeži potvrđuje svoju vjernost Isusu Kristu, njegovu Božanskom
Srcu i moli Svetoga Oca blagoslov. Na sam dan posvete bio je poslan Papi
pozdravni brzojav na što je Papa preko državnog tajnika također
telegramom odgovorio i uputio apostolski
blagoslov. Naknadno je stigao i pismeni odgovor što ga je u Papino ime
uputio državni tajnik Kardinal Merry de Val. U pismu se prenose papine čestitke,
odobravanje pohvale i blagoslov hrvatskoj mladeži koja je sudjelovala u
obnovi posvete.
Žestoke
reakcije liberala i antiklerikalaca protiv obnove posvete
Nakon održane proslave i obavljene posvete u svom srpanjskom broju
Glasnik Srca Isusova donosi opširan prikaz pokušaja liberala i drugih
antiklerikalnih udruženja koji su na svaki način htjeli spriječiti ili
barem omesti održavanje obnove posvete. Donosimo kraći prikaz kako se
odvijala, za naše današnje vrijeme teško shvatljiva ta prava bitka između
organizatora posvete i katoličke mladeži s jedne strane, te liberalnih i
antiklerikalnih elemenata s druge strane. (Glasnik Srca Isusova, br.
7,1910. str. 128.)
Koncem veljače nakon što je ustanovljeni Odbor za obnovu posvete pokrenuo razne pripremne akcije za svečanost, Visoka hrvatska zemaljska vlada izdala je naredbu br. 4851. kojom se odobrava da za blagdan Srca Isusova 3. lipnja 1910. sva katolička mladež ima praznik te da pod vodstvom svojih vjeroučitelja i odgojitelja mogu sudjelovati na svetoj misi gdje će im biti obrazložen smisao blagdana i same posvete. Drugo, vlada odobrava skupljanje priloga među mladima po školama za pokriće troškova održavanja proslave i obljetnice posvete Srcu Isusovu.
Na ovu naredbu vlade reagiraju liberali u novinama
"Pokret". U članku među ostalim stoji: "Naredba dr. Amruša
nije drugo nego izravna provokacija svih slobodoumnih
elemenata u Hrvatskoj, a ti elementi znat će je i suzbiti. O tom
neka ne sumnja odjelni predstojnik za bogoštovlje sa svilenim zastavama
dr. Amruš."(Pokret, br. 56, 10.3.1910.) Slično su pisale i
druge bezvjerske novine.
Nekoliko dana prije svečanosti,
30. svibnja tzv.
"napredni" đaci dviju srednjih škola počeli su po Zagrebu
dijeliti letke koje su izdali njihovi stariji
kolege studenti, a letak je bio pun bezočnih uvreda i kleveta na
račun Pape, nadbiskupa i svećenstva, te protiv skupljanja priloga za
posvetu. Glasnik Srca Isusova raskrinkava one koji su stajali iza toga i
naziva ih neprijateljima Božjim, "socijalistima, pokretašima,
framasunima".
Sutradan, 31.svibnja objavljen je
drugi letak, ovaj puta od katoličke strane, tiskan u 10.000
primjeraka u kojem se raskrinkavaju "pokretaši", njihove
namjere i način djelovanja
Dan uoči posvete 2. lipnja "pokretašima" priskočiše u
pomoć socijalni demokrati pa izdadoše letak pod naslovom: "Protiv
klerikalizma" u kojem među ostalim stoji: "Proslavom Srca
Isusova 1900. udaren je u Hrvatskoj vidljiv osnov klerikalne organizacije.
Iza te proslave slijedio je katolički kongres, a zatim su se doselili u
Zagrebu Jezuiti, stale se nizati klerikalne institutcije… Nu, već
godine 1900. bacili su kleriklaci u prvome redu oči na omladinu kao na
kvasac, iz kojeg bi se imala roditi mlada klerikalna garda koja bi imala
stvoriti klerikalnu inteligenciju…
Što znači izručiti školu na milost i nemilost klerikalcima? Znači
zarinuti si nož u živo tijelo, znači podrezati si žile."
Protivnici posvete nisu se zadovoljili samo tim letkom. Nekoliko
dana prije posvete u "umjetničkom paviljonu" bila je
organizirana izložba slika erotskog sadržaja ocijenjena u javnosti kao
nemoralna. Glasnik komentira da se radilo o "najvećim besramnostima
kakve se valjda ni kod pogana nijesu izlagale." U tjednu prije
slavlja snizili su cijenu ulaznica za mladež misleći da će znatiželjna
mladež pohrliti na izložbu. Kako je odaziv bio nikakav, tada su na sam
blagdan Srca Isusova objavili da je svoj školskoj mladeži potpuno
besplatan ulaz na izložbu. Ali ni time nisu mogli privući katoličku
mladež koja se upravo na taj dan spremala obnoviti Posvetu Srcu Isusovu.
Kao neposredna priprema za proslavu blagdana Srca Isusova i
obljetnice posvete u zagrebačkoj dvorani Sokol bilo je organizirano
predavanje s dijapozitivima o
Srcu Isusovu. "Neprijatelji Božji i hrvatskog naroda"
kako ih naziva Glasnik, odlučili su omesti to predavanje te su
organizirali istoga dana sat ranije prosvjednu skupštinu protiv obnove
posvete. Grad je bio oblijepljen velikim plakatima kojima se pozivaju građani
na njihov skup. Međutim skupina građana ogorčena na njihove provokacije
omela je njihov skup koji je morao biti raspušten. U svojoj srdžbi
pohrlili su "pokretaši" prema dvorani Sokol da silom spriječe
održavanje konferencije o Srcu Isusovu. Tamo su ih u tome spriječili
članovi katoličkog društva Domagoja
koji su stražarili na svim ulaznim vratima. Morala je međutim i
policija intervenirati upotrijebivši i fizičku silu da načini red kako
bi se skup mogao održati. Međutim nakon predavanja, kad su se
posjetitelji počeli razilaziti kućama, među kojima je bilo i mnogo svećenika
i uglednih osoba, dočekali
su ih "pokretaši" i dobacivali im razne ponižavajuće povike i
uvredljive izraze. Opisuje
dalje Glasnik: "Samo im je sotona mogao metati u usta one besramne
izraze. A što su oni većma psovali i ružili svećenstvo i sve što je
katoličkom srcu milo i drago, to su oduševljenije vjernici klicali: Živjeli
klerikalci! Živjela pobjeda! Živjelo svećenstvo!"
"Pokretaši" su nastavili dalje pratiti svećenstvo sa
svojim uvredljivim povicima dok ih nije pred Kaptolom policija rastjerala.
Iste večeri druga skupina "pokretaša" okupila se pred
samostanom sestara milosrdnica, koje su posebno bile povezane sa posvetom
Srcu Isusovu, pa su stali izvikvati: "Dolje s Crkvom! Dolje sa
samostanom!" Susjedi su oštro reagirali pa su bili primorani razići
se.
Vrhunac protivljenja bio je na sam dan posvete. Nakon neuspjelog
pokušaja od strane nekih slobodarskih ravnatelja da se osujeti velika
procesija koja je bila planirana za sam blagdan Srca Isusova, reagirala je
odmah i ponovno zemaljska vlada koja je izričito naredila svim školama
da sva katolička mladež zajedno sa svojim profesorima i odgojiteljima
treba sudjelovati na procesiji.
Kada nisu uspjeli osujetiti procesiju, skupina protivnika odlučila
je da će navaliti na procesiju i oteti i spaliti glavni simbol obnove
posvete - veliku zastavu Srca Isusova. A ako im to ne pođe za rukom da će
je barem željeznim kvačicama razderati. Međutim na vrijeme s doznalo za
ovu pravu đavolsku namjeru pa je izvršenje ovoga čina bilo onemogućeno.
Kako posveta, tako i procesija svečano su se bile održale
kako je i bilo programirano.
Stota
obljetnica posvete - izazov u 2000. godini!
Prvi
članak kojim je o desetoj obljetnici Glasnik Srca Isusova najavio obnovu
posvete iz 1900. završava ovim riječima: "Proslavi li se svečano
ova prva deseto-godišnjica, onda će se proslaviti jamačno i svaka
daljnja, osobito peta, koju će neki mladi još doživjeti, i deseta tj.
stota godišnjica prve posvete, godine 2000., koju ćemo, ako Bog da,
gledati s neba. Na taj će način drvce, što ga je hrvatska mladež
posadila godine 1900., sve iz nova prolistati i cvasti i uroditi plodom života.
A pod njegovom će stoljetnom krošnjom hrvatska mladež još uvijek
pjevati Srcu Isusovu: Dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć
boj." (Glasnik Srca Isusova br. 3. 1910., str. 57)
Stota
obljetnica posvete 2000. god., koju su organizatori već spomenuli i
navijestili o desetoj obljetnici, navršava se 2000. godine. Imajući u
vidu brojne pozitivne plodove što ih je posveta ostavila u srcima mladih,
nameće se pitanje: da li taj događaj samo komemorirati člancima u
tisku, ili bi to mogao biti jedan pastoralni izazov Crkvi da nešto slično
organizira za današnji naraštaj hrvatske mladeži na prijelazu ne samo
iz jednog stoljeća u drugo, nego iz jednog tisućljeća u drugo. Netko će
možda primijetiti: nakon sto godina mentalitet suvremenog čovjeka,
napose mladog, i njegovo izražavanje vjere se promijenilo. To je djelomično
točno. Ali Srce Isusovo se nije promijenilo! Sjetimo se gesla Velikog
jubileja 2000: "Krist jučer, danas, i uvijeke"!
Osim
toga kad se analizira sadržaj posvete od prije sto godina, jasno se uočava
da je posveta bila u stvari jedna divna ispovijest kršćanske vjere
jednog cijelog naraštaja hrvatske katoličke mladeži što su nam
ostavili u osvit ovoga našega stoljeća. Bilo je to njihovo
iskreno svjedočanstvo svoje pripadnosti Isusu Kristu, Crkvi i
Kristovu Namjesniku, od čega nam je ostao spomen sve do naših dana kroz
pjesmu posvetnicu Do nebesa.
Dosadašnje
inicijative obilježavanja 100. obljetnice posvete
Mladež
euharistijskog Pokreta (MEP) iz Osijek, kao i prošlih godina, dočekala
je Novu Godinu 2000. u molitvi i sabranju pred Presvetim sakramentom u
osječkom Svetištu Srca Isusova. Doček ove posljednje godine drugog tisućljeća
bio je posebno označen sjećanjem na posvetu hrvatske mladeži Srcu
Isusovu od prije sto godina. Zato su odmah, u prvim minutama dvije tisućite
godine pred nazočnim Kristom u euharistiji mladi zajednički izmolili
posebnu molitvu sastavljenu u duhu posvete Srcu Isusovu. Na koncu ovog
molitvenog novogodišnjeg bdijenja u znak zajedništva s mladim Hrvatima
od prije sto godina koji su tada posvetu obavili, te u znak ljubavi
i vjernosti prema Kristu svi su zapjevali pjesmu Do nebesa čija se stota
obljetnica navršava također ove godine. Time
se željelo već u prvim minutama 2000. godine započeti obilježavati
ovu stotu obljetnicu.
Budući
da je posveta mladeži u svome vanjskom izražaju bila usko povezana s
Rimom i Papom, kao što smo gore opisali, stoga se spomen na tu posvetu u
mjesecu veljači 2000. obilježio i u vječnom gradu Rimu. Dvojica
hrvatskih umjetnika kipara, Ernestinovačke kiparske kolonije,
Mate Tijardović i Ivan Forjan, izradili su u slavonskoj hrastovini
veliki reljef Srca Isusova i poklonili su ga Domu hrvatskih hodočasnika u
Rimu. Ondje je reljef svečano postavljen i blagoslovljen 25. veljače
2000. u spomen stote obljetnice posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu. (Glas
Slavonije, 4.III.2000., str. 11)
Mladež
Euharistijskog Pokreta (MEP), koja u svojoj duhovnosti njeguje na poseban
način štovanje Srca Isusova, na blagdan Srca Isusova ove godine,
30.VI.2000. obavit će posvetu Kristovu Srcu
slijedeći primjer onih mladih Hrvata koji su to isto učinili
prije sto godina. Time će najbolje biti obilježena stota obljetnica toga
divnog svjedočanstva hrvatske mladeži s početka ovoga stoljeća koje
završava. Mladi MEP-a se nadaju da će im se u ovom pridružiti i drugi
mladi iz Hrvatske, napose katoličkih udruga.
Premda
je za ovu godinu kasno da se nešto organizira na širem planu u smislu
obnove posvete, moglo bi se ipak razmišljati da se nešto slično
organizira sljedeće, 2001. godine, tj. u prvoj godini novog tisućljeća.
Bilo bi lijepo kad bi sadašnji naraštaj mladeži koji je ušao u treće
tisućljeće budućim naraštajima ostavio nekakvo slično svjedočanstvo
svoje vjere koju je primio od svojih očeva i prenio preko granice dvaju
tisućljeća kršćanstva.
Papa
Ivan Pavao II. ohrabruje
Poznato
je da su pape ovoga stoljeća, a napose sadašnji Papa Ivan Pavao II., često
govorili o vrijednosti pobožnosti Srca Isusova i preporučivali su
njegovo štovanje. Posebno je to činio sadašnji Papa Ivan Pavao II. u
brojnim prigodama kojemu je napose na srcu da se u Crkvi očuva i dalje
usavršuje ova pobožnost. Njegova poruka svijetu o Srcu Isusovu
objavljena 11. lipnja 1999. u
povodu 100. obljetnice posvete svijeta Srcu Isusovu koju je izvršio Papa
Leon XIII., jest samo posljednji u nizu dokumenta u kojem ponovno govori i
potvrđuje koliko mu je stalo da se sačuva, promiče i usavršava pobožnost
Srcu Isusovu i da se pronalaze novi načini i metode koji će tu pobožnost
predstaviti današnjem čovjeku. U
toj poruci Papa Ivan Pavao II. među ostalim kaže:
"Želim izraziti
svoje odobravanje i svoje ohrabrenje svima, koji u Crkvi s bilo kojeg
polazišta nastavljaju njegovati, produbljivati i promicati štovanje
Srca Kristova, jezikom i oblicima koji su prikladni našem vremenu, na način
da bi ga se moglo prenositi na buduće naraštaje u duhu koji ga je uvijek
vodio. I danas se radi na tome da se vjernici potaknu te usmjere poklonstveni pogled na otajstvo Krista, Bogo-čovjeka, kako
bi postali muževi i žene nutarnjeg života, osobe koje osjećaju i žive
poziv na novi život, na svetost, na naknadu,
što znači apostolsko sudjelovanje u spasenju svijeta. Osobe koje
se pripremaju za novu evangelizaciju, priznajući Srce Kristovo kao srce
Crkve, trebaju biti svjesne hitnosti te suvremeni svijet shvati da je kršćanstvo
religija ljubavi." (Glas Koncila, br 29, 18.VII.1990.
str.10).