Srce Isusovo

 

Stota obljetnica posvete svijeta Srcu Isusovu

1899. - 11.VI. - 1999.  

 

 

Posveta - najveći čin pontifikata Pape Leona XIII.

Na blagdan Srca Isusova 11. lipnja ove godine navršava se točno sto godina kako je Papa Leon XIII. 11.VI.1899.g. posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu. Posvetu je Papa najavio i pripremio posebnom enciklikom "Annun Sacrum" koja je bila objavljena tri tjedna prije, 25.V.1899., a u kojoj je obrazložio smisao, značenje i važnost te posvete, te je odredio i način kako se posveta treba obaviti. U toj enciklici Papa Leon XIII. među ostalim piše: "Pošto je u Presvetom Srcu znak i izrazita  slika beskonačne ljubavi Isusa Krista, koja nas nuka, da ga u zamjenu ljubimo, stoga je zgodno da se preslavnom Njegovom Srcu i posvetimo: a to nije ništa drugo, nego predati se i obvezati Isusu Kristu; jer svaka čast, poštivanje i pobožnost, koja se iskazuje Božanskom Srcu uistinu i u pravom smislu iskazuje se samom Kristu." U nastavku Papa uspoređuje znak Kristova Srca s onim Kristovim znakom koji se ukazao caru Konstantinu i pod kojim je izvojevao pobjedu nakon koje je kršćanstvo dobilo slobodu u tadašnjem rimskom carastvu, te kaže: "Evo, danas se ukazao očima našima drugi presretni i božanski znak: Presveto Srce Isusovo, na komu je križ, koji među plamenom svijetli žarkim svjetlom. Na nj' neka se osloni svaka nada, od njega neka ljudi traže i iščekuju spas." Prema Papinoj odredbi izloženoj u istoj enciklici posveti je prethodila trodnevna priprema, a sama posveta osim u Rimu, trebala se obaviti "u svakom gradu i mjestu u glavnoj crkvi". Sam čin posvete sadržavao je posebnu posvetnu molitvu koju je Papa sam sastavio i nadodao na kraju enciklike, a koja se molila na  dan posvete 11. lipnja 1899. Te se molitva i danas moli u svečanijim zgodama, napose na blagdan Krista Kralja, a nalazi se u molitvenicima. Ovu posvetu svijeta Srcu Isusovu papa Leon XIII. nazvao je "najvećim činom svoga pontifikata".

 

Veliki odaziv na posvetu u Hrvatskoj i Bosni

          Posveta Srcu Isusovu svečano se obavila u raznim krajevima svijeta. Kako je bilo u Hrvatskoj i Bosni o tome je opširnije izvijestio Glasnik Srca Isusova, br. 9, 1899., str. 194-204. U Zagrebu je svečanost posvete obavljena u četiri crkve: sv. Marka, sv. Katarine, sv. Vinka i kod otaca franjevaca na Kaptolu. Posebno je svečano bilo u sarajevskoj nadbiskupiji. U Sarajevu gdje je  katedrala posvećena Srcu Isusovu, nakon sv. mise koju je predvodio nadbiskup, razvila se gradom velika procesija poslije koje su slijedile brojne druge vjerske manifestacije. U izvještaju se dalje opisuje kako se posveta obavila u raznim drugim mjestima po Hrvatskoj i Bosni. Budući da je od najave posvete do datuma kad je obavljena bilo relativno kratko vrijeme, stoga se u nekim biskupijama, napose u đakovačkoj, svečanije obavila tek sljedeće jubilarne 1900. godine.

 

 

Biskup Strossmayer veliki promicatelj štovanja Srca Isusova u Đakovačkoj biskupiji

          U Đakovačkoj biskupiji posveta je na određeni dan 11. lipnja obavljena u samoj đakovačkoj katedrali, ali i u  drugim mjestima biskupije. Glasnik Srca Isusova br. 9, 1899. izvještava nas samo o nekim mjestima iz đakovačke biskupije gdje je posveta bila posebno svečano obavljena. U Zemunu je osim posvete na sam dan i kanonički podignuta bratovština Srca Isusova i pripojena rimskoj prabratovštini.  Posebno veliko slavlje posvete bilo je u Vođincima kako nas izvještava isti broj Glasnika Srca Isusova. Domaćima su se pridružili i vjernici iz Starih i Novih Mikanovaca, Šiškovaca, Retkovaca, Prkovaca, Vrbice, Đurđanaca. Mnogi su se od njih za tu prigodu ispovijedili i pričestili, te sudjelovali u svečanoj procesiji.

          Biskup Strossmayer nije se međutim zadovoljio samo tim jednim činom posvete koja se zbog kratkoće vremena nije mogla dobro pripremiti u svim krajevima biskupije. Stoga je odlučio sljedeće, jubilarne 1900. godine cijelu biskupiju posvetiti Presv. Srcu Isusovu. Da bi se posveta što bolje pripremila i potom obavila proveo je istraživanje po svim župama biskupije i uputio je župnicima zamolbu da odgovore na deset pitanja: 1. Da li je u vašoj župi raširena pobožnost k Presv. Srcu Isusovu? 2. Ima li u vašoj župi crkva, kapelica ili oltar posvećen Presv. Srcu Isusovu? 3. Postoji li kanonički podignuta bratovština Presv. Srca Isusova? 4. Koliko ima članova muških, koliko ženskih?  5. Ima li u crkvi ovećih kipova ili slika Presv. Srca Isusova?  6. Jesu li u upotrebi zastave, škapulari, medaljice Presv. Srca Isusova? 7. Kako se obavljaju mjesečne, a kako godišnja pobožnost k Presv. Srcu Isusovu? 9. Ima li središte Apostolata molitve u vašoj župi? 10. Koliki je broj članova Apostolata molitve, broj revnitelja i godišnji broj naknadnih pričesti?  (Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10, 1899., str. 88).

          Iz ovih pitanja očito je koliko je biskup Strossmayer ozbiljno shvatio vrijednost štovanja Srca Isusova i na temelju dobivenih podataka nastojao je da se pobožnost Kristovu Srcu još više učvrsti i proširi u njegovoj biskupiji.

 

Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu

Iste jubilarne 1900. godine bila je obavljena i poznata posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu, u koju je bilo uključeno nakon odgovarajuće pripreme oko 160.000 mladih. O tome se sačuvala dragocjena dokumentacija, a objavljena je i knjiga 1901.g. pod naslovom "Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova." (234 str.)  Jedna od manifestacija te posvete bilo je i hodočašće predstavnika hrvatske mladeži u Rim. Kao poklon predali su Svetom Ocu izrađeno srce od zlata u naravnoj veličini ljudskog srca u koje su pohranili popis raznih dobrih djela, molitava i drugih pobožnosti u ukupnom iznosu od 1,189.500. Za posvetu mladeži Srcu Isusovu Petar Perica, tada još devetnaestogodišnji mladić, spjevao je pjesmu "Do nebesa" koja je kroz cijelo dvadeseto stoljeće ostala jedna od najpopularnijih hrvatskih pučkih religioznih pjesama.