Poruka Svetoga Oca  IVANA PAVLA II. 

za 35. Svjetski dan društvenih obavijesnih sredstava

Tema: “’Propovijedajte na krovovima’: Evanđelje u dobu globalne komunikacije”

27. svibnja 2001.

1. Tema koju sam odabrao za Svjetski dan društvenih obavijesnih sredstava 2001. godine preuzeta je iz samih Isusovih riječi. Ne može ni biti drukčije jer mi samo Krista i naviještamo. Sjetimo se njegovih riječi koje je uputio svojim prvim učenicima: “Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima” (Mt 10,27). U skrovitosti svoga srca čuli smo Isusovu istinu. Sada tu istinu moramo propovijedati na krovovima.

U današnjem svijetu na krovovima se gotovo uvijek može vidjeti šuma odašiljača i antena koji šalju i primaju svakovrsne poruke prema i od četiri strane svijeta. Od neizmjerne je važnosti zajamčiti da se među tim bezbrojnim porukama čuje i Božja Riječ. Propovijedati vjeru na krovovima znači naviještati Isusovu Riječ u dinamičnom svijetu društvenih obavijesnih sredstava i putem njega. 

2. U svim uljudbama i u svim dobima, pa tako i usred današnjih društvenih promjena, osobe si postavljaju uvijek ista temeljna pitanja o smislu života: “Tko sam ja? Odakle dolazim? Kamo idem? Zašto ima zla? Što nam ostaje nakon ovoga života?” (Fides et ratio, br. 1). U svakome dobu Crkva nudi jedinstveni i potpuno zadovoljavajući odgovor na najdublja pitanja ljudskog srca – samoga Isusa Krista koji “potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva” (Gaudium et spes, 22). Stoga glas nas kršćana ne smije nikada zanijemiti jer nam je Gospodin povjerio riječ spasenja za kojom čezne svako ljudsko srce. Evanđelje nudi dragocjeni biser koji svi tražimo (usp. Mt 13,45-46).

Iz toga slijedi da Crkva ne smije propustiti sve se djelatnije uključivati u promjenljivi svijet društvenih komunikacija. Svjetska se mreža društvenih komunikacija iz dana u dan sve više širi i postaje sve složenija a društvena obavijesna sredstva imaju sve vidljiviji učinak na kulturu i njezino prenošenje. Dok su nekada događaji jednostavno prenosili danas se preoblikuju da bi udovoljili potrebama sredstava priopćivanja. Odnos, dakle, između istine i društvenih obavijesnih sredstava postao je sve zamršeniji a to rađa dvojakom pojavom. S jedne strane može zasjeniti razliku između istine i obmane no s druge strane mogu se otvoriti do sada neviđene mogućnosti da se istina prošiti do sve većeg broja osoba. Zadaće je Crkve zajamčiti da se ostvaruje ovo posljednje. 

3. Svijet društvenih obavijesnih sredstava može se katkad činiti ravnodušnim ili čak neprijateljski raspoloženim prema kršćanskoj vjeri i moralu. To je djelomično zbog toga što je kultura društvenih obavijesnih sredstava tako duboko prožeta tipično postmodernističkim obilježjem da jedina apsolutna istina jest da ne postoje apsolutne istine odnosno da su, ako postoje, nedohvatljive ljudskome razumu i samim tim nevažne. S toga gledišta ono što vrijedi nije istina već “vijest”. Ako je nešto vrijedno objavljivanja ili može poslužiti za zabavu korisnicima napast da se njegova istinitost ne uzme u obzir postaje gotovo neodoljiva. Kao posljedica toga svijet društvenih obavijesnih sredstava katkad izgleda ništa manje neprijateljski od poganskoga u kojem su djelovali apostoli. No poput prvih svjedoka Radosne vijesti ni današnji Kristovi sljedbenici ne bi smjeli uzmicati pred nevoljama. Među nama još uvijek odzvanja vapaj sv. Pavla: “Jao meni ako evanđelja ne navješćujem” (1 Kor 9,16). 

Unatoč tomu, premda može katkad izgledati da je svijet društvenih obavijesnih sredstava u suprotnosti s kršćanskom porukom, on pruža također jedinstvene mogućnosti za naviještanje Kristove spasenjske istine čitavoj ljudskoj obitelji. Uzmimo na primjer satelitske prijenose vjerskih slavlja koji se često mogu pratiti u cijelome svijetu, ili pozitivnu mogućnost Interneta da prenosi vjerske informacije i učenje izvan svih barijera i granica. Oni koji su naviještali evanđelje prije nas nisu mogli ni zamisliti tako široki auditorij. U našemu dobu neophodno je da Crkva djelatno i stvaralački koristi društvena obavijesna sredstva. Katolici se ne bi smjeli bojati ostaviti vrata društvenih komunikacija otvorena Kristu da bi se njegova Radosna vijest mogla čuti s krovova cijeloga svijeta!

4. Od presudne je važnosti na početku novog tisućljeća imati na umu misiju ad gentes koju je Krist povjerio Crkvi. Gotovo dvije trećine od šest milijardi stanovnika na svijetu uopće ne poznaju Isusa Krista a mnogi od njih žive u zemljama s drevnim kršćanskim korijenima, gdje su cijele skupine krštenih izgubile živi osjećaj vjere i više se ne priznaju članovima Crkve, živeći život koji je daleko od Krista i njegova evanđelja (usp. Redemptoris missio, 33). Sigurno da djelotvorni odgovor na to stanje zahtijeva mnogo više od samoga djelovanja društvenih obavijesnih sredstava, no ipak u suočavanju s određenim izazovima kršćani ne smiju zanemariti svijet društvenih komunikacija. Doista, društvena obavijesna sredstva svih vrsta mogu odigrati bitnu ulogu u izravnoj evangelizaciji i prenošenju istina i vrijednosti koje podupiru i uvećavaju čovjekovo dostojanstvo. Prisutnost Crkve u društvenim obavijesnim sredstvima važni je vidik inkulturacije evanđelja što ga zahtijeva nova evangelizacije na koju Duh Sveti poziva Crkvu u svijetu.

Dok cijela Crkva nastoji voditi računa o tome pozivu Duha, kršćanski izvjestitelji imaju “osobitu proročku zadaću, poziv: govoriti protiv lažnih suvremenih bogova i idola, materijalizma, hedonizma, potrošaštva, uskogrudnog nacionalizma itd.” (Etika u obavijesnim sredstvima, 31). Nadasve im je dužnost i povlastica naviještati istinu, slavnu istinu o čovjekovu životu i sudbini objavljenoj u utjelovljenoj Riječi. Neka katolici zauzeti u svijetu društvenih obavijesnih sredstava još radosnije i još hrabrije naviještaju s krovova Isusovu istinu tako da svi muškarci i sve žene mogu upoznati ljubav koja je središte Božje objave samoga sebe u Isusu Kristu, koji je isti jučer i danas i uvijek (usp. Heb 13,8).

Iz Vatikana 24. siječnja 2001. spomendan sv. Franje Saleškog. 

JOANNES PAULUS II