GOVOR SVETOGA OCA IVANA PAVLA II.

 ZA VRIJEME SV. MISE NA TRGU SV. PETRA

NA NOVU GODINU,  1. I. 2001.

NA POČETKU TREĆEG TISUĆLJEĆA KRŠĆANSTVA

 

1.     «Pastiri pohitješe i nađoše Mariju, Josipa i dijete, koje je ležalo u jaslama».

(Lk 2,19).

Danas, na osminu Božića, liturgija nas potiče ovim riječima da hodamo, s novim i svjesnim žarom, prema Betlehemu da se poklonimo božanskom Djetetu, koje je za nas rođeno. Poziva nas da slijedimo korake pastira, koji ušavši u spilju, prepoznaše u onom sićušnom ljudskom biću «rođenom od žene, rođenom pod zakonom» (Gal 4,4) Svemogućega koji se je učinio jedan od nas. Kraj Njega, Josip i Marija jesu tihi svjedoci Božićnog čuda. Evo otajstva koji također i mi, danas, zadivljeni promatramo: za nas je rođen Gospodin. Marija je dala «na svjetlo Kralja koji vlada nebom i zemljom u vijeke vjekova» (cfr Sedulio).

         Ostajmo u zanosu pred prizorom što nam ga Evanđelista pripovijeda. Zaustavimo se na poseban način promatrajući pastire. Ovi jednostavni i radosni primjeri ljudskog traženja, napose u kontekstu  Velikog Jubileja, očituju nam koji trebaju biti nutarnji uvjeti da bi se susrelo Isusa.

         Razoružavajuća nježnost Djeteta, iznenađujuće siromaštvo u kojem se Ono nalazi, ponizna jednostavnost Marije i Josipa, preobražavaju život pastira: oni tako postaju navjestitelji spasenja, evanđelisti ante litteram (prije nego Evanđelja biše napisana). Piše sv. Luka: «Pastiri su se potom vratili slaveći i hvaleći Boga za sve ono što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno» (Lk 2,20). Otišli su sretni i obogaćeni jednim događajem koji je promijenio njihovu egzistenciju. Ima u njihovim riječima odjek nutarnje radosti koja se pretvara u pjesmu: «Otišli su slaveći i hvaleći Boga».

 

2. U ovoj Jubilarnoj Godini i mi smo se također uputili da susretnemo Krista, Otkupitelja čovjeka. Prolazeći kroz Sveta Vrata, osjetili smo njegovu tajanstvenu nazočnost, zahvaljujući kojoj je dana čovjeku mogućnost da prijeđe iz stanja grijeha u stanje milosti, iz smrti u život. Sin Božji, koji se je učinio tijelom za nas, dao nam je da osjetimo snažan poziv na obraćenje i  ljubav.

         Koliki darovi, kolike izvanredne milosti dao je vjernicima Veliki Jubilej!  U iskustvu primljenog i danog oproštenja, u sjećanju na mučenike, u slušanju  vapaja siromaha svijeta i u svjedočanstvima punih vjere koja su nam bile prenesene od naše braće vjernika svih vremena, također i mi smo opazili spasenjsku nazočnost Božju u povijesti. Taknuli smo kao s rukom njegovu ljubav koja obnavlja lice zemlje. Za koji dan završit će to posebno vrijeme milosti. Kao što je tražio od pastira koji su pohitali da mu se poklone, Krist traži i od svojih vjernika kojima je dao radost da ga susretnu, hrabru raspoloživost da pođu naviještati njegovo Evanđelje, staro i uvijek novo.  Šalje ih da oživljuju povijest i kulturu ljudi sa svojom spasenjskom porukom.

3. «Pastiri su se potom vratili, slaveći i hvaleći Boga» (Lk, 2,30). Također i mi, ohrabreni i obogaćeni milošću Jubileja, započinjemo ovu novu godinu koju nam Gospodin daje. Neka nam budu za poticaj i ohrabrenje riječi prvog čitanja koje obnavljaju blagoslov Stvoritelja. «Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj svrati na te i mir ti donese!« (Br., 6, 24-26). Neka nam Bog dade svoj mir, mir koji nije plod ljudskih kompromisa, nego iznenađujući efekt  njegovog dobrohotnog pogleda na nas. Evo to je taj mir koji zazivamo danas, slaveći 34. svjetski dan mira.

U nastavku Papa je pozdravio diplomatski zbor, svoje suradnike iz Vatikana, predstavnike talijanskih vlasti te je nastavio:

Svima bih želio najtoplije ponovno predstaviti Poruku za Svjetski dan mira od ove godine, u kojoj sam obradio posebno aktualnu temu: «Dijalog između kultura za civilizaciju ljubavi i mira.»

 

4. Obnavljam danas, u ovom sugestivnom liturgijskom okviru, svakoj osobi dobre volje vrući poziv da s povjerenjem i osjetljivošću krenu putem privilegiranog puta dijaloga. Samo tako neće biti rasuta specifična bogatstva koja karakteriziraju povijest i život ljudi i naroda, nego će naprotiv moći pridonijeti da se izgradi nova bratska solidarnost. Neka bude to trud sviju da se promiče autentična kultura solidarnosti i pravednosti, usko «povezane s vrijednostima mira, prvotnim ciljem svakoga društva i međunarodnog i narodnog suživota.» (Iz Poruke za Svjetski dan mira, 18.)

         Ovo je još više potrebno u sadašnjem svjetskom kontekstu, koji je postao kompleksniji s proširenom ljudskom pokretljivošću, globalnom komunikacijom i susretom koji nije uvijek lagan među različitim kulturama. U isto vrijeme snažno treba naglasiti  hitnost da se obrani život, temeljno dobro čovječanstva, jer «ne može se zazivati mir a prezirati život» (ibid., 19).

         Upućujemo Gospodinu našu molitvu, jer poštivanje tih temeljnih vrijednosti što je baština svake kulture, pridonosi željenoj izgradnji civilizacije ljubavi i mira. Neka nam to udijeli Krist, knez mira, kojega promatramo u siromaštvu jaslica. 

 

5. «Marija je, čuvala sve ove stvari, razmišljajući o njima u svome srcu.»

 (Lk, 2,19)

Danas Crkva slavi svetkovinu Marije, Majke Božje. Nakon što smo je predstavili kao Onu koja prikazuje Dijete brižnom traženju pastira, evanđelista Luka daje nam sliku Marije, jednostavnu i u isto vrijeme veličanstvenu. Marija je žena vjere koja je načinila mjesto Bogu u svome srcu, u svojim programima, u svome tijelu, u svome iskustvu zaručnice i majke. Ona je vjernica sposobna da prihvati u neobičnom događaju Sina dolazak one «punine vremena» (Gal 4,4) u kojem je Bog, izabirući jednostavne putove ljudske  egzistencije, odlučio da se sam osobno uključi u djelo spasenja. Vjera nosi Presvetu Djevicu da prođe putovima nepoznatim i nepredvidivima, nastavivši čuvati sve u svome srcu, tj. u intimnosti svoga duha, da bi odgovorila s obnovljenim pristajanjem Bogu i nacrtu njegove ljubavi.

 

6. Njoj upravljamo na početku ove nove godine, našu molitvu. Pomozi i nama, o Marijo, da uvijek u duhu vjere promatramo našu egzistenciju. Pomozi nam da znademo sačuvati prostore tišine i kontemplacije u žurbi svakodnevnog života. Učini da budemo uvijek usmjereni prema zahtjevima pravoga mira, daru Kristova Božića.

         Tebi, u ovom prvom danu 2001. povjeravamo očekivanja i nade cijeloga čovječanstva: «Pod obranu se Tvoju utječemo Sveta Majko Božja: ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena!» (Iz liturgije časova).

         Djevice, Majko Božja, posreduj za nas kod svoga Sina, da njegovo lice sjaji na putu novog tisućljeća kako bi svaki čovjek mogao živjeti u pravdi i miru. Amen.