DOĐI  KRALJEVSTVO  TVOJE! (Mt 10,10)

 

 

Prof. MARICA  STANKOVIĆ

31. XII. 1900. – 8. X. 1957.

 

 

Rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. god. od roditelja Fabijana i Terezije, rođ. Škvorc. Osnovnu i učiteljsku školu završila je u Zagrebu kod Sestara milosrdnica. Pedagošku akademiju također je završila u Zagrebu. Službovala je u raznim mjestima diljem Hrvatske. Već u školskim danima okušala se je u književnom radu pišući u školskim časopisima.

          Na sletu orlovske mladeži u Mariboru godine 1920. susrela se s dr. Ivanom Merzom koji će kasnije imati veliki utjecaj na njezin život. Oduševila se za kršćanske ideale i rad u katoličkim organizacijama. Uređuje časopis «Za vjeru i dom».  1927. god. postaje predsjednica katoličke ženske organizacije «Sveze hrvatskih orlica», a 1930. god. izabrana je za predsjednicu Velikog križarskog sestrinstva. Posvećuje se duhovnoj obnovi i dosljednom kršćanskom odgoju ženske mladeži.  Ostaje vjerna Mahnićevoj i Merzovoj ideji «obnoviti sve u Kristu». Svojom pisanom riječi i nadasve svojim životom ulijevala je u ljude ljubav prema Bogu, Crkvi, Papi i domovini. Stekla je veliki ugled i mnoge simpatije te su je svi zvali sestra Marica.

          Deset godina nakon smrti dr. Ivana Merza,  1938. god. u njegovom rodnom gradu Banja Luci, osniva prvi svjetovni institut u Crkvi u Hrvata. Na to ju je još za svoga života poticao dr. Ivan Merz koji je sam namjeravao utemeljiti takvu ustanovu ali ga je rana smrt u tome spriječila. Ustanovu je blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac a sestra Marica joj je dala ime «Suradnice Krista Kralja». Za geslo ustanove uzela je riječi iz Evanđelja «Adveniat Regnum Tuum – Dođi Kraljevstvo Tvoje»(Mt 10,10). Crkva je ovaj institut kanonski priznala 18. X. 1953. god.

          Vođena apostolskim žarom u širenju Kristova Kraljevstva u dušama sestra Marica je mnogo putovala i pisala, držala brojna predavanja i posvuda svjedočila za Krista. Papa Pijo XII. odlikovao ju je 1943. god. crkvenim odličjem «Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu». Osim brojnih članaka po mnogim časopisima objavila je 1944. god. knjigu «Mladost vedrine» i time ostavila dragocjeno svjedočanstvo o svome katoličkom odgojnom radu među ženskom mladeži.

          Zbog svojih kršćanskih uvjerenja i velikog odgojnog utjecaja na mladež komunističke vlasti su je osudile na montiranom procesu na pet godina robije koje je provela od 1947. do 1952. u zatvoru u Požegi. Na suđenju je hrabro uzviknula «Živio Krist Kralj, živio Papa, živjela Katolička Crkva, živjela kršćanska Europa.»

          Narušenog zdravlja od posljedica logora svoj je životni put završila svetom smrću 8. listopada 1957. god. u Zagrebu. Pokopana je ne zagrebačkom groblju Mirogoju.           Don Žarko Brzić objavio je 1990. prvu njezinu biografiju pod naslovom «Nasmijano lice» (izd. UPT, Đakovo.)