SURADNICE KRISTA KRALJA

prvi svjetovni institut u Hrvatskoj

na poticaj Ivana Merza osnovala Marica Stanković 1938.g.

 

            Ustanova ili Zajednica Suradnica Krista kralja, kako se je nazivala u prvim vremenima, osnovana je godine 1938. u Banjoj Luci sa svrhom da okupi djevojke koje su željele Bogu posvetiti svoj život, ali u isto vrijeme ostati u svojem laičkom staležu.  

            No korijeni ideje ovakva načina laičkog posvećenja u Hrvatskoj sežu u godinu 1926., kada je u Rimu, na hodočašću mladeži iz Hrvatske bila prof. Marica Stanković, a vođa je hodočašća bio sluga Božji blage uspomene dr. Ivan Merz (1896.-1928.). Prigodom tog hodočašća Ivan Merz je Marici Stanković pokazao već osnovanu ustanovu tipa sekularnog instituta, tada još nazivanu "civilni red" Opera Kardinal Ferrari. Sam Ivan Merz već se bavio mišlju da osnuje muški laički civilni red, a za žensku granu želio je oduševiti aktivnu katoličku radnicu M. Stanković (1900.-1957.).

             Kako je Crkva proglasila godine 1925. novi blagdan Krista Kralja, tako je ovo ime Marici Stanković bilo vrlo primjereno za ime nove ustanove, kojoj je cilj bio rad na rekristijanizaciji laičkog svijeta, u kojem će članice živjeti i raditi.

             Smrt je godine 1928. prekinula sveti život Ivana Merza. Prošlo je deset godina od njegove smrti do osnivanja ženskoga svjetovnog instituta, nakon duhovnih vježbi u Banjoj Luci.

            Bila je to velika novost i za crkvenu hijerarhiju i za mlade, poletne duše, koje su tražile oblik života Bogu posvećen, a bez promjene svojih socijalnih okolnosti. Ova se nova vrsta zvanja pomalo rađala i drugdje u svijetu, te zajedno s probijanjem novih gibanja u Crkvi pridonosila ostvarenju poštovanja laika u Crkvi, novom pristupu "svijetu" i novoj potrebi reevangelizacije javnog i privatnog života po laicima, koji su živjeli u svijetu, sa svijetom, za svijet, a da nisu bili od svijeta.  

           Mala ustanova Suradnica Krista Kralja od svojega je osnutka i dalje u tijeku Drugoga svjetskog rata, a napose nakon rata živjela u vrlo teškim vremenima u Hrvatskoj. Sama osnivateljica Marica Stanković bila je u komunističkom režimu osuđena na pet godina logora, a još nekoliko članica prošlo je također sličnu sudbinu.  

          Crkva je godine 1947. izdala prvi dokument o sekularnim institutima "Provida Mater Ecclesia" i 1949. Motu proprio "Primo feliciter", prema kojima su svi instituti pa tako i Suradnice Krista Kralja uskladili svoja Pravila s propisima Crkve. Zagrebački je biskup dr. Salis-Seevis godine 1953. kanonski uspostavio Svjetovnu ustanovu Suradnica Krista Kralja.  

          Drugi je vatikanski sabor malo rekao o sekularnim institutima, ali je široko afirmirao važnost laika u Crkvi i potrebu laičkoga svjedočenja za Krista u svijetu.  

           No, što su svjetovne ustanove i kakva je originalna značajka zvanja osobe Bogu posvećene u svijetu?

           U samom nazivu poziva sadržan je i odgovor. Živjeti životom Bogu posvećenim u svijetu, za svijet, to je, može se kazati, trajno nadahnuće Duha Svetoga u Crkvi, a posebno se iskristaliziralo kao zvanje u 20. stoljeću. Osobe koje u sebi osjete poziv na vlastito posvećenje Bogu, a žele da im u tome pomogne Crkva, zajednica, pristupaju takvom institutu. Njihov je ideal biti Krist među svojim najbližima, na radnomu mjestu, u slobodno vrijeme, uvijek. Njihov je apostolat trajno svjedočenje vrijednosti čovjeka danas i uvijek, rad na rekristijanizaciji i pojedinaca i ustanova, čitavoga društvenog i političkog života.

           Članice svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja ne žive u zajedničkoj kući, ne nose odoru, nemaju određeni službeni apostolski rad.  Naprotiv, posijane kao kvasac u tijesto laičkog života tamo gdje žive i rade, samo svjedoče evanđeoske istine svojim radom i životom. Zvanja su im vrlo raznolika: od liječnica, profesorica, medicinskih sestara, inženjerki, kemičarki, do djelatnica u administraciji, u poljodjelstvu i u kućnim poslovima. A, kad se pokazala potreba pomoći našim radnicima na privremenu radu, pošlo je nekoliko suradnica širom Europe da rade za njih. Danas, osim u Hrvatskoj, još djeluju u nekim europskim zemljama. Nekolicina njih proživjela je i izbjegličku sudbinu ovoga domovinskog rata.

           Članica prolazi dužu i vrlo ozbiljnu duhovnu i stručnu pripravu, zatim polaže tri evanđeoska zavjeta, dalje u tijeku života ima stalan kontakt sa središnjicom, a sve u skladu i prema mogućnostima njezina laičkog i profesionalnog života. Svaka mora imati zvanje i radno mjesto. Praksa je pokazala da je stanovita diskrecija (ali ne konspiracija) vrlo korisna za ovakav način života. Kao što se kvasac ne vidi u tijestu, a prožima ga i mijenja od brašna u kruh, tako i suradnica djeluje neupadno. Značajka svake pojedine članice jest dubok molitveni život, velika samoodgovornost, ozbiljna izgradnja, neprestano proučavanje i teologije, i psihologije i sociologije te usavršavanje u vlastitu radu sve u svrhu što prihvatljivijeg i istinitijeg svjedočenja Krista u svojoj životnoj sredini. Bez vanjskih oznaka, suradnica svojom osobnošću i težnjom za savršenošću treba ljudima biti upitnik i odgovor: kakav čovjek čovjeku treba biti danas? Kao Krist: sol, svjetlo, kvasac! Sve je podređeno ovom pitanju i ovom odgovoru - biti posvećeni svjetovnjak.

                                                     ***

Marica Stanković o poslanju suradnice

"Kao što je Krist u tri godine javnog života bio u vrtlogu javnosti, ali ujedno obilježen pečatom posvete koju mu je dao Otac, tako i suradnica prolazi svuda i daje se svima. Ona je posvećena po svojim zavjetima, ali nezarobljena od svijeta.

Zato je taj život teži od ostalih. Jer suradnica je sama, bez zaštite uniforme i poglavara, izgubljena u raskršćanjenoj masi, koja je često antireligiozna, ateistička. Tu masu, bar one najbliže, ona mora preporađati u Kristu, biti u njoj kvasac novoga, kršćanskoga života, a to je vrlo težak zadatak.

Suradnica mora biti u srcu slobodna, spremna na mučeništvo za svoja načela. Ujedno mora biti katolički potpuno izgrađena i ujedno biti apostol. Apostol koji će dizati oslabljene, jačati malaksale, buditi zaspale na putu vjere, unositi Boga u duše koje su ga zaboravile, otpale od Njega ili se čak bore protiv Njega." (Marica Stanković: Komentar Pravila Suradnica Krista Kralja, str. 47-48.

    Objavljeno u Glasniku Srca Isusova i Marijina, br.   11, 1997.

Adresa središnje kuće Suradnica Krista Kralja:

10000 ZAGREB,  Ksaverska cesta 10 b.

Tel. 01/4673-777.