PREDGOVOR

     

Mozaik jednog života koji treba sačuvati

 

            Kad  se u jednom završenom ljudskom životu nađe određenih vrijednosti koje mogu poslužiti kao primjer i poticaj da se drugi upute na dobro, takve primjere i svjedočanstva treba sačuvati i zabilježiti. Biografije se ne pišu samo o velikim ljudima, o svecima ili budućim svecima.

            Knjižica koju imate u rukama govori o mladiću Dariju Turkalju, o njegovu životu koji je tek započeo živjeti; govori o mladosti označenoj tragedijom Vukovara u domovinskom ratu. Riječ je o jednom životu koji se ugasio u cvijetu svoje mladosti, na svoj šesnaesti rođendan.

            Što nas je potaknulo da napišemo ovu biografiju? Nije to bila samo okolnost da je umro na svoj šesnaesti rođendan, niti što je  kao prognanik bio jedna od tolikih žrtava vukovarske tragedije. Kratak život Darija Turkalja nije se po mnogo čemu razlikovao od njegovih vršnjaka. Ali sad kad je otišao, kad smo prikupili uspomene i sjećanja na njega našli smo puno toga vrijednoga što se ne bi smjelo zaboraviti.  Od svega se toga kao od  kamenčića može sastaviti jedan lijepi mozaik. Stoga nam je bila želja na ovim stranicama očuvati sve ono dobro i lijepo što je bilo u njegovu kratkom životu da ne ode s njime u grob, da ne izblijedi, da se ne utopi u zaboravu,  nego da ostane živjeti među nama koji smo ga poznavali, ali i da koristi onima koji će se s njime tek kroz ovu knjižicu prvi puta susresti.     

            Osim toga,  kao vjernici kršćani znademo da u svačijem životu Bog djeluje, na ovaj ili na onaj način. Bog je djelovao i u Darijevu životu i preko njega nam sigurno želi nešto priopćiti. Inače bi bilo teško razumjeti zašto je Božja nevidljiva ruka ubrala cvijet njegove mladosti i to sasvim iznenada na njegov šesnaesti rođendan i presadila ga drugamo da ondje nastavi živjeti i cvjetati...

            Okolnost da je bio vukovarski prognanik, da je duboko proživljavao pogibiju svoga oca koji je ondje stradao od agresorske granate, koji je u sebi nosio tragediju svoga grada i svoga progonstva daje ovom životu još dodatni element pozornosti i suosjećanja.

            Što je bilo posebno vrijedno u njegovu životu? Bila je to njegova stvaralačka otvorenost životu. Svoje energije nije rasipao u beznačajne i bezvrijedne stvari ili provode. Svoje težnje usmjerio je prema vrijednostima. Zauzetost, angažiranost, otvorenost, spremnost činiti nešto za druge, aktivnost. Bavio se sportom, bio je vrijedan član izviđača-skauta, posljednje godine učlanio se u  Križarsku katoličku organizaciju - Euharistijski pokret mladih. Sve je to znak da se radilo o mladom čovjeku koji je prema životu imao stvaralački stav.

            I na kraju ovom biografijom Darija, vukovarskog prognanika, želimo odati počast svim Vukovarcima, žrtvama rata, žrtvama koje su pale ili koje još žive u progonstvu. Neka Isusovo betlehemsko svjetlo mira i ljubavi, koje je njihov sugrađanin donio u istočnu Hrvatsku za Božić 1996.g. svijetli i njima na putu  povratka  i neka budi nadu za bolju budućnost. 

                                                                                                           Božidar Nagy, DI