Bio sam u raju...

 

Tri dana prije smrti Dario je doživio nešto neobično, značajno, što je u sebi nosilo gotovo nešto proročkoga. Pripovijeda Darijeva majka, koja je bila neposredni svjedok:

“Po običaju i toga jutra došla sam ih u sobu probuditi. Čim se Dario probudio reče mi:

- Mama, da znaš što sam noćas sanjao! Sanjao sam da sam bio u raju! Znaš, tamo ti je tako lijepo; ja ću svakako otići tamo.

Nisam tim njegovim riječima toga časa pridavala nikakvu posebnu važnost, nego sam mu odgovorila da nam i ovdje na zemlji može biti lijepo. Neka gleda prirodu, cvijeće, kuću, život oko sebe...

Ali, te moje riječi nisu ga se previše ticale. On je ostao kod svoga dojma iz sna. Sad kad naknadno o tome razmišljam vidim koliko mu je taj san bio duboki doživljaj da ga je odmah ujutro morao podijeliti sa mnom. To je tim više bilo znakovito jer mi se posljednje vrijeme, kako je postajao stariji, sve manje povjeravao i govorio o svojim doživljajima.....       

Danas mi te njegove riječi i taj njegov san predstavljaju veliku utjehu; jer znam i vjerujem da je otišao onamo kamo mu je dobri Bog dao u snu predosjetiti.”