Dario srednjoškolac

 

Nakon završene osnovne škole Dario je pošao u srednju školu, kemijskog smjera. Zašto je Dario uzeo taj smjer? Još od djetinjstva  Dario je želio biti policajac. I ta ga želja nije napuštala. Dok je bio mali često je susretao policajce kod oca na recepciji u hotelu. Sviđala mu se uniforma. Ta ga ideja nije napuštala i kad je porastao. Na koncu osnovne škole, kako je stalno bio kod svoje odluke da ide za policajca, izabrao je onaj smjer koji mu se činio najlakši, jer u policijsku školu primaju tek sa završena dva razreda srednje škole. Premda za odabrani smjer nije pokazivao posebno zanimanje, ipak je bio najbolji u razredu u kojem su uglavnom bile djevojke. Bio je jedini mladić u razredu. Vršio je dužnost i predsjednika razreda. Tek u drugom razredu dobio je još jednoga kolegu. Svi su ga u razredu voljeli. Bio je veselog temperamenta, duhovit, no po mjeri dobrog ukusa. Djevojkama je u školi pomagao na razne načine.

Imao je razvijen osjećaj za druge. Kao predsjednik razreda u odnosu prema djevojkama koje su bile većina, nastupao je kao štićenik. Znao bi govoriti: “Djevojke moram braniti.” Kada mu je razrednica povjerila zaduženje da uvede novog člana razreda, učenika Igora, koji je tek došao, Dario je to shvatio veoma ozbiljno. Posvećivao mu je puno pozornosti, napose pod odmorima i na druge načine. Običavao bi govoriti: “Moram se za njega  brinuti”.

Svi se slažu da je imao izvanredan smisao za šalu; u razredu ga po tome pamte. Koji puta je ta šala bila i mala zafrkancija, ali sve u granicama.

Dario nije psovao niti upotrebljavao ružne riječi. Čak nije niti pušio, što inače mnogi njegovi vršnjaci čine da bi se pokazali “veliki”. Djevojkama iz razreda koje su pušile znao bi prigovoriti: “Kako možete pušiti, pretvorit ćete se u dimnjake”.

U svojoj sobi također nije dopuštao pušiti. Čak je i na duhovit način stavio natpis koji je stalno stajao na vratima sobe: “Pušenje dopušteno od sutra!” (Drugim riječima, pušenje danas nije dopušteno, a sutra će opet stajati isti natpis koji će upućivati na sutradan itd.)

          23. prosinca 1996. pred božićne praznike  za Darija je bio stvarno posljednji dan škole u njegovom mladom životu, ali toga časa to nitko nije slutio. Posljednji sat zajedno s razrednicom lijepo su uredili razred u božićnom ugođaju. Bilo je tu i veselja i radosti, i glazbe i razonode. Dario je samoinicijativno na ploči kredom velikim slovima napisao: “ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA želi vam B-smjena!” Potom su se svi učenici potpisali. Taj je natpis stajao još dugo nakon praznika. Bila je to posljednja Darijeva poruka.