Odbojka, informatika...

 

            Kao i većina vršnjaka njegove dobi Dario je volio šport. Još u Vukovaru išao je na karate, rado igrao nogomet i košarku, a kad je došao u Valpovo postao je član Odbojkaškog kluba. Njegov trener, Nenad Petrović, ovako nam je opisao Darijevo sudjelovanje u klubu:  “Nakon nekoliko mjeseci pripreme uvrstio sam Darija, njegova brata i bratiće u kadetsku ekipu. Bili su veoma sretni što su napokon u ekipi i što su dobili svoju prvu sportsku opremu. Na svaki trening su bili spremni i svim srcem su se trudili da odrade sve što se od njih tražilo. Dario nije izostao niti jedan trening. S ponosom i zadovoljstvom nosio je svoju sportsku torbu punu opreme na leđima. Dolazio bi na trening i sat vremena prije s dečkima razgovarao o športu i drugim zanimljivostima. Dario se doista trudio, znojio i desetine puta ponavljao neke elemente samo da bi bio što bolji. Naravno da je bilo i ljutnje jer je htio više nego je mogao, ali uvijek je ponovno dolazio i marljivo radio i trudio se. Svi u klubu smo ga voljeli i prihvatili zbog njegove volje, optimizma i želje da što prije odigramo pravu utakmicu...”

            Još od ranog djetinjstva, dok je bio u Vukovaru Dario se upoznao s kompjutorskim igrama. Kasnije se u školi rado uključio na tečaj informatike i kad god je bilo moguće usavršavao je svoje spoznaje i dobro je napredovao na tome području. Posljednja njegova neostvarena želja bila je kupiti si  kompjutor za što je štedio novac, čak se i odricao drugih stvari u tu svrhu.