Darijeva poruka

           Na kraju prikaza ovog mladog života, koji je tako brzo završio pitamo se ima li Darijeva iznenadna smrt neki dublji smisao, neku dublju poruku? Ima li nešto što nam Bog želi reći preko ovoga mladića? Očito ima. Jer nitko ne umire slučajno;  slučaja nema.  Sve što nam se događa, zbiva nam se po Božjem dopuštenju, s njegovim promislom. Svjesni smo te istine. Darijeva iznenadna smrt, i to na šesnaesti rođendan, u cvijetu mladosti očito ima neki smisao i poruku. Pokušajmo je otkriti i promotriti.

           Svaka smrt, a napose smrt mladog čovjeka posvješćuje nam veliku istinu da je Bog  darovatelj života i gospodar smrti. Svi smo u njegovoj ruci. Naš je život tako prolazan, tako krhak, dovoljno je tako malo da čovjek završi svoj vijek i pođe na drugi svijet. Svaka nas smrt podsjeća na veliku istinu kako nismo stvoreni za ovaj svijet, kako je naš život putovanje prema onom konačnom, vječnom, blaženom životu koji je obećan onima koji vjeruju u Isusa Krista i žive po Božjim zapovijedima. Smrt može doći tako iznenada. Ne znamo ni dana ni časa kada će nas Bog pozvati k sebi. Biti uvijek spreman na smrt, tj. imati čistu savjest, živjeti u milosti, u prijateljstvu s Bogom znači mudro živjeti.

          Jedna indijska poslovica veli: Život je most, ne gradi na njemu kuću! Život je most koji spaja dvije obale, ovoga i drugoga života. Preko mosta se prelazi, na njemu se ne zaustavlja, a još manje treba na njemu graditi trajno boravište u smislu usmjerenosti samo na ovozemaljsko uživanje.

          Posebna poruka koju možemo pročitati u Darijevom životu i ono najvažnije  što nas je potaknulo sakupiti uspomene o njemu i objaviti ih u ovoj knjižici, to su bile vrijednosti koje je Dario živio, za koje se oduševljavao i oko kojih je usredotočio svoj život. Svaki mladi čovjek traži putokaze, ideale, uzore s kojima će se moći identificirati, koji će mu biti poticaj da i on nešto vrijednoga ostvari u životu, da svome životu dade dublji smisao i vrijednost. U Darijevom životu taj smisao i vrijednosti nalazimo ostvarene.

          Osim svojih školskih dužnosti koje je savjesno izvršavao, svoje slobodno vrijeme Dario je posvetio aktivnostima: šport, članstvo i zalaganje u izviđačkoj organizaciji i potom i u križarskoj katoličkoj organizaciji, svoje kršćansko uvjerenje nije skrivao, dapače savjesno je obavljao svoje vjerske dužnosti. Premda je posljednjih šest godina proveo kao prognanik, upravo kad se počeo buditi na mladenački život, nije dopustio da mu mržnja ili nezadovoljstvo otruju srce.

          Njegovom je pozitivnom i  stvaralačkom usmjerenju prema pravim životnim vrijednostima, sigurno, u prvom redu pridonijela njegova majka udovica, koja je u prognaničkim uvjetima uspjela lijepo odgajati Darija i njegova mlađeg brata Ivana.

          I ono posljednje i možemo reći najljepše u njegovom životu što je dalo naslov njegovoj biografiji: Bio je nositelj Betlehemskog svjetla! Posrednik onog svjetla koje nam je Isus donio, svjetla mira i ljubavi, svjetla vječnosti. Možda je to najvažnija poruka koju nam je Dario ostavio.  To je bila posljednja njegova akcija kao mladog katolika, skauta-izviđača i križara.

          Željeli bismo da kroz prikaz njegova život upravo to Betlehemsko svjetlo, svjetlo Isusa Krista, njegova Evanđelja, njegove ljubavi koja nam pokazuje pravi smisao života, koje je Dario sa svojih šesnaest godina simbolički donio u istočni dio Hrvatske nastavi dalje svijetliti svakome tko se s njime upozna.

          Dario je bio tako brzo pozvan ući u to svjetlo koje je još gorjelo po mnogim našim crkvama i domovima u božićnom vremenu kada smo se s njime opraštali i otpratili ga prema vječnosti.

          I svakog Božića kad se opet i opet bude donosilo Betlehemsko svjetlo u naše domove sjetit ćemo se Darija koji sada već živi u punini Betlehemskog, Kristovog, Božjeg svjetla.     

          Dragi naš Turky, nastavi i dalje, sada iz nebeskih visina, svojom molitvom posredovati da Isusovo Betlehemsko svjetlo istine i ljubavi obasja što više tvojih vršnjaka, mladih u Hrvatskoj, da pođu onim putem kojim si i ti išao!

          Završavamo Darijevu biografiju faksimilom njegove poruke, koju je posljednjih mjeseci običavao ostavljati majci da je obavijesti gdje se nalazi. Nakon njegove smrti ova poruka dobiva novu dimenziju. Dario je otišao onamo gdje se slavi vječna misa, vječno bogoslužje u nebeskom Kraljevstvu, čega je zemaljska misa predznak i milosno, sakramentalno otajstvo koje je Darija pripremalo za vječno bogoslužje u nebu.

          Ujedno je to i Darijev poziv njegovim najbližima i prijateljima gdje ga mogu susretati ovdje na zemlji na otajstven način: u crkvi na svetoj misi koja nas najbolje povezuje s našim milima i dragima koji su pred nama otišli u vječni život.