Ponosim se s tobom

Domovini i zavičaju

HRVATSKOJ REPUBLICI

Ponosim se s tobom
Republiko mila jer bogatstvo
Tvoje kao zlato blista
Draga si i divna, lijepa kao vila
Ponosna i smjela, kao sunce čista.

Iz krvi sinova ti procvjeta tako
Zato mi te više nikome ne damo
To bogatstvo stvorit nije bilo lako
Za slobodu svoju boriti se znamo.

Tebe krase šume, polja i livade
Vrtovi su tvoji puni bujnog cvijeća
Za slobodu tvoju svako dijete znade
Republiko moja nek te prati sreća.

Rijeke su ti divne i jezera draga
Tvornice i ljudi što u njima rade
Republiko moja ti si puna blaga
Što stvoriš mnoge naše ruke mlade.

Mi imamo naše divno plavo more
Mi imamo rodna valovita žita
Najljepše su naše u svitanje zore
Sloboda je naša od čelika slita.

Volim te ko' majku moja zemljo mila
Jer ti si za mene najdivnija slika
Lijepa si ko' dragulj uvijek takva bila
I živjela nam vječno draga Republika.

TEBI GRADE

Pozdravljam te grade pod suncem slobode
Pozdravljam ti divna umivena jutra
Pozdravljam sve one što te vješto vode
I želim još bolje uspješnije sutra.

Podigni visoko barjake slobode
Neka se dohvate plamtećega sunca
U miru nek teku tvoje plahe vode
Golub nek poleti do zelenog vrhunca.

Mladost nek bude sretna u slobodnom gradu
Proljeće nek cvjeta, ljepotu nek daje
Uspjeh nek im bude u požrtvovnom radu
Ta divna sloboda neka vječno traje.

O voljeni grade ti pozdravljen budi
Kako su ti lijepe probuđene zore
U tebi nek budu sretni djeca, ljudi
Pozdravljam planine i zelene gore.

Pod slobodnim suncem nek se sevdah čuje
Bučna harmonika nek veselo svira
Razdragana mladost neka ašikuje pod
Plavetnim nebom u slobodi mira.

Pozdravljam te grade pod suncem slobode
Pozdravljam ti divna umivena jutra
Pozdravljam sve one što te vješto vode
I želim još bolje uspješnije sutra.

Posvećeno Sarajevu 1989. g.

PJESMA O VRNJAČKOJ BANJI

O vrnjačka Banjo ti si sva
u cvijeću nikada te nikad zaboravit
ne ću u tebi sam stekla mnogo
prijatelja. U tebi sam čula mnogo
toplih želja. O vrnjačka Banjo
Srbije ukrasu godinama mnogim ti si već na glasu
seljaci, radnici i učeni ljudi
svatko tebe hvali nitko te ne kudi
Srbin, Hrvat, Makedonac, svaki drugog
Roda. U tebi nas zbliži mineralna voda
dijetalna hrana ne prija nam svima al
se jesti mora što na stolu ima.
Konobari žure, klanjaju se svima svaki
od nas pita: »a što danas ima« musaka
i đuveč, perket, šargarepa to vas mili
gosti svakog dana čeka. Slatina i Snježnik
apetit nam daju a ljubavnu radost nađemo u
raju. Tu si svako život po ukusu sladi
ako ne smiješ javno, a ti se ukradi. Što će
reći narod pitaju se žene, a kavalir kaže
ti vjeruj u mene. Ako sazna muž mi što
će onda biti. Mi ćemo to draga umjetnički
skriti, ljubavne afere u tajni ostaju, jer
nam one slasti i užitak daju. Parkova i šuma
zelenila dosta to je zadovoljstvo svakog
banjskog gosta. Tu slikari često koriste
priliku za nekoliko sati izrade vam sliku, a
kakva će biti nije u pitanju, glavno da si lovu
položio za nju. Liječnici su ovdje susretljivi
jako, ali do njih doći to baš nije lako.
Liječničkih propisa držati se mora inače o
zdravlju nema ni govora. Mnogi banjski
gosti naginju na piće, a što se desit može to
ih se ne tiče. Za sad bi bilo dosta mili
banjski gosti, ako koga vrijeđam neka mi
oprosti. Kasna jesen tu je, lišće pada s granja
o vrnjačkoj Banji to su zapažanja.

Napisano u Vrnjačkoj Banji 1951.

PERIVOJ SREĆE

U malenom perivoju sreće
Cvjetaju prekrasne ruže
Tulipani, karanfili i čedne bijele margarete
Nad bokorima ruža šareni leptiri kruže
Pod bokorom nesigurno korača maleno dijete.

Majka ga nježno gleda sa pritajenim smiješkom
Dijete podiže ručicu, htjelo bi dohvatiti cvijeće
Ona je to smatrala svojom najvećom greškom
A sada od toga djeteta ne postoji radosti veće.

Jednom je čitala knjigu pod, bokorom crvenih ruža
Odjednom se pojavi mladić sa sunčanim sjajem u oku
Do tada ni slutila nije da u njemu će steći muža
I probudit u srcu ljubav, pravu, čistu i duboku.

Od kada je rodila sina ona je presretna majka
Voli svoj perivoj mali i gaji prekrasno cvijeće
Uz voljenog muža i dijete je prava bajka
Da ostane tako uvijek i ne treba bolje sreće.

Pod bokorom crvenih ruža stoji zelena klupa
Njih dvoje uzeše sina sebi u toplo krilo
Maleni perivoj sreće u večernjem sjaju se kupa
Da potraje tako do groba oh, kako bi predivno bilo.

1989. god

Glavanić-Lukić Katarina- Seka