Riječ ti dajem

Misli o prijateljstvu

ČOVJEK I PAS

Ide ulicom slijep čovjek
A sa njim vjerni vodič pas
Na trenutak čovjek stane i sluša
Stane i sluša i vodič na čas.

Da li nam kakva opasnost prijeti
Začu se čovjekov tihi glas
A zatim hrabro preko ceste krene
Čovjekov odani vodič pas.

Čovjek toplo miluje psa
A on mu zahvalno liže ruku
I tako poslije vesele šetnje
Obojica se vraćaju u domaću luku.

Pas sa čovjekom na posao ide
A čovjek mu uzajamnu ljubav vraća
Tako se slažu, druže i vole
Eto, to im je zajednička plaća.

SLIJEPI DJEČAK

Slijepi dječak na uglu ulice
U vrevi grada sav uplakan prosi
suze mu teku niz blijedo lice
Duboko u duši tešku bol nosi.

Ruke mu drhte dok novac prima
A gorke mu suze mute mu oči
Što on od ovoga ima
Dok ovako besane sprovodi noći.

Zbog bolesne majke on ovdje stoji
A ona sama kod kuće leži
Očajan prosi i dane broji
Htio bi od sebe da nekud bježi.

Za zdravlje majke svoj bi život dao
Iz noći u noć ja stalno skitam
Da majka umre bilo bi mi žao
»Šta će bit od mene?«, samog sebe pitam.

Odjednom mu priđe čovjek tiho, lako
Nježno ga gleda i blago mu reče:
»Od kada dječače ti prosiš tako?«
Već mnoge dane i svako veče.

Zbog čega prosiš pa ti si tako lijep
Teške me misli neprestano muče
Pa šta da radim kad sam posve slijep
A bolesna majka leži mi kod kuće.

I ja sam živim liječnik sam po zvanju
I nikoga nemam ne mogu ti kriti
Riječ ti dajem, brinut ću se za nju
I tebi ću dobar kao otac biti.

Dječaku od zanosa potekoše suze
On nježno čovjeka u obraz poljubi
A liječnik dječaka pod ruku uze
I u vrevi grada sa njim se izgubi.

1989. godine

OSJEĆAJI

Poznam jednu ženu, liječnik je po zvanju,
ja osjećam ljubav čistu, toplu za nju.
Ona mi je dobra, marljivo me liječi,
a to mome oku ne može izbjeći.

I premda sam slijepa na obadva oka,
al' to mi razum kaže i ljubav duboka.
Hvala vama ženo, o liječniče blagi,
od srca vam hvala, prijatelju dragi.

Sarajevo, 1953. godine

PRIJATELJI

Dok tiho Dunavom bijele lađe plove
A na nebu se sjajne zvijezde jave
Vukovar mirno sniva svoje snove
Očekuje rađanje divne zore plave.

Ja sam veliki poklonik radija
Dok tiho s radija glazba svira
Mnogo mi govorna emisija prija
A srce mi nalazi spokoja mira.

O kako je prijatno kad telefon zvoni
A s druge strane prijatelj se javi
Ovdje sam ja a tamo su oni i
Skupa očekujemo da zora zaplavi.

Već sam mnoge sate s vama ja sprovela
I ispuni tako svoje davne želje
Nije bilo teško jer sam sama htjela u
Želji da steknem prave prijatelje.

1989. god.

LAŽNO PRIJATELJSTVO

Punih deset godina prijateljeva smo mi
To je bila stvarnost a ne pusti sni
A sad prijateljstvu došao je kraj, za
Nas ne postoji cvjetni mjesec maj.

Volila sam tebe i srce sam ti dala, a
Ti prijateljstvo cijenit nisi znala
Ti sada cijeniš one koji mrze mene, a
Ja proklinjem naše uspomene.

Volila sam tebe mišljah da si dobra
Al u tebi živi otrovnica kobra
Što je došao kraj nije tako važno
Al prokleto da je prijateljstvo lažno.

1974. god.

MLADENCIMA

Namijenjeno Vlatki Đurić povodom
svadbenog slavlja Hrvoja Jelineka

Pružite jedno drugome ruku
i sretno uplovite u bračnu luku.

Moga maloga srca to su tople želje
nek' vas uvijek prati zdravlje i veselje.

U vrtu života nek' vam cvjeta cvijeće
cijela vam porodica želi mnogo sreće.

Da imate djecu mog je srca želja
na radost svih svatova i vaših roditelja.

Sad primate buket vi iz mojih ruku
uplovite sretno u domaću luku.

Podignite čaše nazdravite svima,
Dug i sretan život našim mladencima.

Nek' vas u životu sve najljepše čeka
Željama se pridružuje vaša teta Seka.

Osijek, 27. XII. 1989. godine