U hladnom grobu ležim

Pjesme o ratu i životnim tragedijama

U TUĐINSKOM LOGORU

U tuđinskom logoru
strašni su dani noći.
Kad pomislim na slobodu,
suzama mi zablistaju oči.
Pomisao na majku, oca,
sestru, brata, srce mi zakuca
a jeza me hvata.
Osamljen i zamišljen gledam
u daljinu, u tu groznu i pustu
tišinu. Tad se začuše
tihi koraci netko će doći, a
ja sam bez pomoći.
Napaćeno tijelo okovano
u lancima, oh ja sam među
strancima. Tad u ćeliju uđe
nekakav stranac, priđe mi
bliže i skine mi lanac. Ja se
tad osjećah sretan, pomisli
na slobodu, ali se prevari, on
mi dade jelo i vodu. Ja bez
jedne riječi od sebe odbaci jelo
a stranac mi opet s lancima
steže tijelo. Tad pogledi moji
bijahu strašni, osvetnički, a usta
šaputahu: O, čekaj stranče doći će
časak, kada ću sam skinuti lance,
bez ičije pomoći jer časak
slobode će doći. Tada umoran
i bolan na postelju se sruših,
napaćene ruke na prsima
skrši, a u sebi kovao sam plan,
ja moram iz ćelije van. I potekoše
suze niz moje oči, ja kao bijesan
sa postelje skočih. Niz blijedo lice
tekoše suze vruće,
pesnice stegoh, a lanac puče.
Zveketom i štropotom pade na pod
da se zatresao čelični svod. U meni
tad vladaše natprirodna snaga, a
uzdah bijaše: o domovino
draga. Nakon toliko borbe
došao je spas, kucnuo je
željene slobode čas.

Teslić, 1945. proljeće

Ovaj povratnik iz njemačkog logora pričao je o tužnoj povijesti naših zarobljenika u tuđini gdje im je bio gorak život i tako je nastala ova istinita pjesma. Ona podsjeća na te nezaboravne dane pune patnje i tuge za svojom dragom domovinom.

SIROČE

Tu stazicom prošla djevojčica mala,
umorna i jadna preda mnom je stala.
Zaplašeno dijete tiho me zapita,
da li si druže vidio ti maršala Tita.
Ja joj grubo rekoh DA,
odavle je prošao na svom konju vrancu,
otišao ondje vidiš k onom klancu.
Dijete pođe naprijed al' umor mu ne dade,
i jadno siroče na tvrdu zemlju pade.
Nožice joj bose u licu je blijeda.
Zamršene crne kose, od umora jedva gleda.
Tad podiže siroče, oči k nebu gori
umorna i jadna tiho progovori.
Ja moram umrijet, druže, već ovako
mlada, a željela bi vidjet maršala Tita sada.
To ne može biti i jadno siroče poče
gorke suze liti.
Umorna i jadna, svaka kost je boli.
Sklopila je ruke, za svog Tita moli.
Tad s mukom, siroče na koljena kleče,
pogleda u mene i tiho mi reče: pozdravi
mi Tita , mili druže dragi, pozdravi mi Tita
dobri Oče blagi, tada se ispruži i usnice
steže oči zaklopi, blijedo joj se lice suzama
orosi, i još dva tri trzaja i svršeno je bilo,
izdahnulo je siroče milo. A kroz moju glavu
straše misli lete, pogledam je bolje i od
jada kriknem: pa to je moje dijete.
Al kasno je bilo, moje dijete vječan san
je snilo. Probudit se više ne će, nestalo
je moje sreće.

Jesen 1944. u Tesliću u Bosni

Ovo je istinita priča iz rata jer sam osobno upoznala oca malene koja je preminula na očigled svoga nesretnog oca, a još k tome bila mu je jedino dijete. Kada sam nastupila u Tesliću na jednoj priredbi sa tom pjesmom bio je prisutan i taj nesretni otac.

Glavanić – Lukić Katarina – Seka

KOBNA NOĆ

Drugi veljače tek nastupi
u toj kobnoj noći,
mnogi nisu ni slutili
da ne će kući doći.

Strašna danska hladnjača
napravi rusvaj,
tako mnogim životima
tu nastade kraj.

Svi su sretni krenuli
u toj kobnoj noći
ni slutili, jadni nisu
da kući ne će doći.

Svi su svojoj kući pošli
sretni, puni nade
ne sluteći da će skončat
živote si mlade.

Sanjali ste, sretnu zvijezdu
i svoju dobru vilu,
al' smrt pogodi mladu majku
s djetetom u krilu.

Mnogi su se u toj noći
držali za ruke
želeć barem da prikrate
te samrtne muke.

Ali smrt je nesmiljena,
za milost ne znade
prikrati im ona muke,
olakšanje dade.

Mnoga majka zaplakala,
mnoga sestra, brat
jer koliki izginuše
baš ko' da je rat.

I ranjeni će dugo pamtiti
tu strašnu nesreću,
čak se ne će radovati
ni proljetnom cvijeću.

Strašna bješe tragedija,
strašan bješe kraj,
ni za žive dugo neće
bit prekrasan maj.

povodom Niške tragedije
3. II. 1987. god.

GROB NA KOZARI

Majko, majčice ne traži me više.
Moj je grob ovdje gdje se grana njiše.
Gdje su slova majko, krvlju poprskana
jer ja sam bio narodna obrana. Dao
sam život na oltar domovine, stog ne
pitaj majko više gdje si izgubljeni sine.
Ovdje sam majko pod ovim humkom
svježim. Ovdje sam majko, u
hladnom grobu ležim. Ne plači majčice
više ne roni tople suze, nego mi na
moj grobak zasadi bijele ruže. Neka
mi one cvatu krvlju poprskane, da zacijele
majko tvoje teške rane. Svaka će ti od njih
zborit ljubav čistu. Utjehu ćeš naći
u svakom njenom listu. Sad idi kući
majko sretna, vedra čela i budi uvijek
nasmijana i vesela. Pozdravi mi kuću,
milu sestru, brata, oh reci mi majko
gdje je naš dragi tata. Umro je mili sine
prije tri godine. Idi na grob njegov
ohladnjel i siv, pozdravi ga i reci mu da je
mojoj smrti samo dušman kriv i da će
me osvetiti drugovi partizani jer među
njima su mi bili najsretniji dani.

Teslić, proljeće 1945.

Grob na Kozari smo darovali kao prikaz u Osijeku tamo negdje 1962. u jesen i to vrlo uspješno.

MAJKA I SIN

Jednog tmurnog,
hladnog zimskog dana,
začu se u daljini neka galama.
Ja pođoh tamo korak po korak,
oko mene hući hladan zimski zrak.
Primičem se selu sve bliže i bliže
kad netko mi se oko vrata vine
i uzdahne: moj premili sine.
Od čuđenja kliknuh: Mila majko!
Pa ja sam tvoj sinak Branko.
Što te nosi majčice ovamo?
Zašto nisi ti ostala tamo?
Oh, kako bi moj premili sine,
dođoše neprijatelji u naše selo i
zapališe selo nam bijelo.
Selo gori, žamor, galama i vika,
kad pogledaš sine, pa to je strašna slika.
Tad se sruši majka na crnu zemljicu, a
ja vidjeh boru na staračkom licu.
U moje majčice sklopiše se vjeđe, a
na usnicama još osmjesi leže.
To je bio njezin i zadnji smrtni čas,
a iz usta ču se još posljednji glas.
Brani mili sine, rodnu grudu svoju i
budi uvijek prvi ti u svakom boju
i ne izdaj sine svoje domovine.

Teslić, 1944.

Ovo je također istinita priča o Branku.

MIR

Nek u miru cvijeće cvijeta
Nek u miru sunce sja
Neka budu sretni ljudi
Pa da budem sretna i ja.

Neka sva djeca svijeta
Jedni drugima ruke pruže
Neka u cijelome svijetu
U miru cvjetaju ruže.

Neka maleni pastir
U svoju frulu svira
Nek pozdravi čitavi svijet
Sa veselom pjesmom mira.

Neka nikada više
Nigdje ne bude rata
Nek pozdravi bijeli brat
Svoga crnoga brata.

Nek u dubokoj rijeci
Prestane bit opasan vir
Neka u cijelome svijetu
Zavlada vječiti mir.