Bio je naša savjest

Duvanjska ulica u Kustošiji do pred petnaestak godina činila je mirnu oazu u toj prigradskoj četvrti grada Zagreba. Na raskrižju Duvanjske i Gosposvetske ulice skupljala su se djeca iz cijele okolice. Igra, razgovori, stvaranje planova, gubljenje vremena odvijalo se, često na užas žitelja, kroz čitav ratni i poratni period. »U takvoj sredini – pripovijeda Gaga, - odrastao je Stanko koji je nosio sve njezine pečate, ali s tom razlikom da je prihvaćao samo ono samo ono što je korisno i dobro. Stanko je bio dio te sredine, ali onaj njezin bolji, odnosno najbolji dio. Bio je sa svima dobar, druželjubiv i nije pravio nikakve razlike u odnosu na obiteljske statuse. Svađe, tučnjave, prepirke nisu mu ,ležale’, iako je čvrsto zastupao svoja gledišta. I kad nije bilo druge, uzvratio bi, ali samo u izazovnom duelu, i obično bi izvukao kraći kraj. To se, međutim, dogodilo svega dva-tri puta.«

Na Triglavskim jezerima 1952. - Stanko drugi s lijeva

Sudjelovao je u svim mladenačkim nestašlucima, iznimno ne u onima kad bi se preskakalo tuđe plotove, ili kad se namjeravala učini kome kakova psina. Gaga: »Bio je naša savjest i na momente nas je to iritiralo, jer nas je kočilo u našim namjerama. Svojim ponašanjem tjerao nas je da razmišljamo. Bio je onakav kakav je svatko od nas želio biti, a nije znao zašto to nije.«

Jednog vrućeg poslijepodneva spremao se s drugovima na Savu. Čekali su ga na ugovorenom mjestu, no on je malo zakasnio. Jedan mu je predbacio zakašnjenje i, kako se još nisu mogli složiti kojim putem da krenu, taj mu kolega prilijepi ćušku. Suze mu navru na oči, i povuče se u dvorište. Kad su konačno krenuli, i Stanko se pridružio. Na pola puta reče kolegi koji ga je bio udario:

- Oprosti, nisam bio u pravu.

Njegov kolega, koji nam je ispričao ovu zgodicu, nastavio je:

- Učinio je ono što sam ja trebao učiniti. Prešao je preko moje naglosti, kao da nije bilo ništa. Ostali smo i nadalje prijatelji i nikada mi to nije spominjao…

Stanko je bio veoma fin prema svojim kolegama. Svima je rado činio usluge, pomagao u učenju, pravio društvo kad je kome ustrebalo. »Ljubazan i susretljiv do krajnjih granica« - kaže Gaga. Zbog toga je odudarao od svoje sredine. Češće bi zbog toga morao progutati koji prigovor. Ipak neprimjetno je utjecao na svoju klapu.

Gaga: »Nije bilo člana našeg društva koji ne bi priznavao bilo u sebi, bilo javno, vrline kojima je Stanko odskakao od sviju nas. Za svoju je dob imao sve što ga je usmjeravalo samo u najboljem pravcu. Posjedovao je fino nijansiranje u moralnom pogledu. U svom je ocu imao nekoga koji mu je mogao nešto pametno reći, usmjeriti ga prema dobru, staviti njegov mladenački polet u prave okvire. Od njega se nikad nije čuo prigovor na roditelje, na sestre, kao što je to bilo kod nas ostalih. Ulica mu nije bila ventil od kućne torture.«


prethodna sljedeća