Neumorni planinar

Listamo Stankov planinarski dnevnik. Čitko i uredno zabilježen svaki izlet, ekskurzija, logorovanje, tura... Mnoštvo fotografija zorno ilustrira sve izlete, svaki pohod planinama. Uz većinu stoji »foto-Šic«; Stanko ih je sam načinio kao strastveni foto-amater. U dnevniku ih ima oko sedamdesetak. Ostalih trideset drugi su fotografirali. Ima tu i duhovitih crteža, planinarskih karata, otisaka žigova s pojedinih planina, runolista i drugog cvijeća.

Dnevnik počinje izletom Postojna-Rijeka 1947. Bila je to školska ekskurzija. Tek od 1950. Stanko redovito bilježi svoje izlaske u prirodu. Na koncu 1951. zbraja koliko je te godine proveo u planinama i na izletima: 12 izleta, 1 logorovanje, 1 tura — ukupno pedeset dana. To isto čini na koncu 1952.: 25 izleta i šetnji i tri ture — pedeset i jedan dan. Listajući dnevnik čitamo mjesta koja je obišao: Sljeme, Bled, Vintgar, Marija Sniježna, Marija Bistrica, Kraljičin zdenac, Medvedgrad, Pongračeva lugarnica, Celjska koča, Glavica, Okić, Risnjak, Petehovac, Lokve, Oštrc, Bijele stijene, Puntjarka, Podsused, Brijeg kraj Glavice, Samobor, Izvor Kupe, Risnjak, Julijske Alpe (devetodnevna tura), Južni Velebit, Plitvička jezera, Samarske stijene... Na nekim je mjestima Stanko bio i po nekoliko puta. Najčešće je polazio na Sljeme jer mu je to bilo najbliže. Dva puta je ondje dočekao Novu godinu.

Stanko planinar 1951. god.

Jedna stvar je vrijedna divljenja: na svojim izletima, koji su najčešće bili nedjeljom, ne zanemaruje svoju kršćansku dužnost — sv. misu. Često nalazimo u dnevniku uz opis samog izleta bilješku »bio sam na sv. misi«. Na izlete je Stanko išao redovito u društvu prijatelja i znanaca iz Omladinske sekcije. Javno se priznati kršćaninom pred kolegama, od kojih neki sigurno nisu shvaćali doslovce svoje kršćanstvo, tražila se prilična odvažnost. I još se k tome potruditi te pronaći na raznim izletištima priliku za sv. misu predstavlja ne baš malenu ljubav i poštovanje prema Kristu kod jednog zagrebačkog gimnazijalca poratnih godina.

Svoju privrženost vjeri očitovao je Stanko i na druge načine. Pripovijeda nam njegov vjerni pratilac po planinama Drago Budiselić: »Za 1. maj 1951. pošli smo na Risnjak. Nakon tri dana lutanja i hodanja spustili smo se mrtvo umorni na Rijeku, odakle smo trebali poći u Zagreb. Onako umoran i iscrpljen Stanko je još našao snage i popeo se pješice po stepenicama na Trsat da pozdravi Gospu u njezinom svetištu. Ja ga jednostavno nisam mogao slijediti, nego sam ga čekao čuvajući ruksake.«

Planinarska oprema bila mu je veoma skromna. Oskudijevao je u mnogo čemu, jer se i cijela obitelj nalazila u to vrijeme u najvećim materijalnim teškoćama. Malo prije nesreće dobio je Stanko novu »vindjaknu«, kojoj se veoma radovao. Nažalost nije je uopće stavio na sebe. Nakon Stankove smrti materijalno stanje obitelji nekim zanimljivim stjecajem okolnosti vidno se popravilo.

Kako su izgledali Stanovi izleti u društvu s kolegama planinarima, neka nam opet kaže g. Drago: »Po naravi Stanko je bio veoma duhovit i veseo. Da bismo što bolje proveli izlete, često smo po dogovoru prije naučili napamet pjesme pojedinih naših istaknutih pjesnika, pa bismo ih onda recitirali pred drugovima. Navečer, kad je trebalo prenoćiti u kojem planinarskom domu, dogodilo bi se koji put da je netko počeo pričati nepristojne šale i slično. Kad bi se pojavio Stanko, to bi odmah prestajalo. Dapače, on je sam nastojao da kolege ne pričaju takove nepristojnosti. Učenjem i recitiranjem pjesama pokušali smo tome doskočiti…«

Volio je skijanje, iako nije bio poseban skijaš. Polazio je tečajeve skijanja na Sljemenu, o čemu nam je ostavio duhovite opise u svome dnevniku.

Posljednji izlet, koji je upisao u svoj dnevnik, bilo je hodočašće u Mariju Bistricu (11.—13. VII.), svega dva tjedna prije nesreće. Za vrijeme toga hodočašća, pripovijeda nam njegova teta Bognar, Stanko se s ostalim kolegama stavio na raspolaganje hodočasnicima, pomažući kome je što trebalo, istakavši tako svoju veliku požrtvovnost.

Donosimo ovdje nekoliko opisa izleta iz njegovog planinarskog dnevnika, kojemu je dao naslov »Šicov planinarski dnevnik«.


prethodna sljedeća