Pažljivi slušatelji Riječi Božje

Uz redovito obavljanje kršćanskih dužnosti i zajedničke svakidašnje molitve, u obitelji Kempni bila je visoko cijenjena katolička štapma. Osim što je svatko čitao za sebe, čitalo se i zajednički. Knjigu o Lurdu čitali su npr. dva puta. Posebno mjesto u zajedničkim čitanjima zauzimalo je Sv. Pismo. Rado ga je i svatko za se čitao. Nedjelja je bila privilegirani dan kad se u obiteljskom krugu zajednički slušala riječ Božja uz očevo tumačenje i komentar. Kad bi se tko razbolio, prva stvar je bila uzeti Bibliju u ruku. Jedna kćerka dr. Kempnija izjavljuje da već ne zna po koji puta prečitava Sv. pismo.

Stanko 1951. god. sa sestrama: Marijom, Anđelkom, Ivančicom i Terezijom

U ljubavi i zanimanju za Riječ Božju svima je bez sumnje primjerom prednjačio otac. Još kao student rado je čitao Sv. Pismo i studirao napose Pavlove poslanice. Ne samo da je u svojoj obitelji pobudio zanimanje za Riječ Božju, nego ga je nastojao proširiti na župsku zajednicu koje je bio aktivni član. Tako je u svojoj župi organizirao biblijsku grupu koja je imala za cilj zajedničko čitanje određenih dijelova Sv. Pisma i potom diskusiju o pročitanom tekstu. Članovi te grupe bili su samo muškarci, očevi obitelji, koji su trebali taj interes prenijeti i na svoje obitelji. Sastajali su se jednom tjedno, subotom iza večernjice, a znalo ih je biti prisutno i po 20-25 osoba. Nažalost aktivnost im je prekinuta 1945. god.

Osim biblijske grupe dr. Kempni organizirao je prodaju i raspačavanje katoličke štampe pred župnom crkvom. Prodajna grupa, koju su opet sačinjavali samo obitelji, počela je radom još prije rata. Svake nedjelje bio je po jedan dežuran i kod svake od triju sv. misa na izlazu iz crkve prodavao je knjige i ostalu katoličku štampu. Najviše su znali prodati upravo Sv. Pisma. Ne samo usluga koja se time činila župskoj zajednici, nego još više primjer tih očeva obitelji značio je veoma mnogo za duhovno dobro župljana.




prethodna sljedeća