. . . da mu život bude Bogu na slavu

Pisati o Stanku, koji je za svoga života osvojio tolike simpatije prijatelja, znanaca i cijele svoje okoline, nemoguće je a da se ne kaže nešto o obitelji, iz čijeg je krila niknuo taj krasni mladić. To je jedna uzorna katolička obitelj zagrebačkih intelektualaca.

Stankov je otac studirao fiziku, matematiku i astronomiju u Zagrebu. Nakon završenog studija 1929. god. službuje kao profesor i naučni radniku raznim školama i ustanovama grada Zagreba. Iako je sam privređivao i bio otac petero djece, našao je vremena i energije da se bavi znanstvenim istraživanjima. God 1940. postiže doktorat u svojoj struci; 1943. god. imenovan je docentom na Filozofskom fakultetu, a 1961. izabran za profesora na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Stankova majka svršila je učiteljsku školu, no nije službovala. Vjenčali su se 1933. god.

Još kao mladić i student Stankov je otac bio praktičan katolik iako mu je majka bila i ostala pravoslavka. Odgojena je u samostanu časnih sestara u Sarajevu. Ali svoju djecu odgajala je u katoličkoj vjeri, vjeri svoga muža isto tako dobro, možda i bolje nego mnoge katoličke majke.

Svake večeri na njezin poticaj obavljale su se molitve na koljenima. I to je jedna od najljepših stvari koju je Stankov otac usvojio od svoje majke i kasnije uspješno proveo u svojoj obitelji.

Na početku svoga braka dr. Kempni naručio je da mu se izradi veliki drveni križ za koji je on sam dao nacrt. I danas visi na počasnom mjestu u njegovu stanu kao najdragocjeniji bogoštovni predmet. Taj jednostavni drveni križ simbolički govori o dubini i snazi vjere te uzorne katoličke obitelji.

Naš se Stanko rodio 13. svibnja 1934. kao prvo dijete u obitelji. Bila je nedjelja, majčin dan. Porod je bio veoma težak i dug. Cijelo to vrijeme Stankov je otac proveo u crkvi na koljenima. Molio se između ostalog, kako nam je pripovijedao, da život njegovog prvog djeteta bude Bogu na slavu. Nije ni slutio kako će mu molitva biti uslišana preko očekivanja; da će se njegov sin nakon uzornog mladenačkog života, okusivši boli Kristovog križa, pridružiti Uskrsnulom Spasitelju u vječnom životu i tako postati uzor mnogom mladom kršćaninu. Zanimljivo kako je Stanko godinu dana prije odlaska s ovoga svijeta zapisao u svoj dnevnik na prvoj stranici: »Neka ovaj dnevnik i sav moj rad ide za jednim ciljem: Sve na veću slavu Božju – Amen!«


prethodna sljedeća